gurati se i biti guran

Iako većina ljudi razumije da s višim položajem dolazi i puno veća odgovornost - kome se puno da od njega se više i traži - i iako svi dobro vide i znaju kakav se tip ljudi, u vremenima obilja i mira, gura na te "više položaje" ipak svi radije pohrle, poslušaju i oponašaju te progurane na dobro vidljiva mjesta. 

Današnja omladina, sama bez srama prizna da bira zanimanja na osnovi toga što će im donijeti više novaca, slave i prestiža. Nije ih briga je li to nešto što će raditi dobro ili makar s guštom. Briga ih je samo za to da njih svi znaju i za nešto moljakaju. 

Jeste li primijetili kako se svi drže uvaženo i tajanstveno? 

Čak i kad ne postoje tajne koje bi bile vrijedne čuvanja. 

Vidite, jednostavno je: jednostavno izmislite nešto i time postajete jedini koji to nešto razumije i zna. 

Sakrijete nešto, zamaglite malo, igrajte se boga. 

Kad dođe vrijeme oskudice i rata, ljudi sami izguraju naprijed one koje su držali nevještima i nemuštima. 

Kao nije šteta? Ili do tada nevidljivi, nenametljivi i tihi ljudi nisu imali priliku pokazati svoje super-moći? 

Ništa, samo podsjećam po hiljaditi put: 

Sjetite se toga prije nego povjerujete djeliteljima pečata, prije nego im povjerite svoje dijete na čuvanje na liječenje na učenje... 

...kojem bogu se molite.

Kojeg moljakate.

tunelski vid

Nakon što je pogledala nalaze oftalmologinje, op-doktorica je smotala papir u tubu i stavila ga pred desno oko: 

- Evo, ovako ti vidiš - rekla je - sve parcijalno i rasidano na komadiće. Svijet je u tvojoj glavici jako tijesno mjesto. 

Pomislila sam, koliko bi bio veći, širi ili bolji između dva reda trepavica, ali nisam rekla ništa. 

Nasmijala se, i rukom promiješala kosicu dječaka, kao da mu daje nekakav naopaki blagoslov. 

Skočila sam sa stolice i, prije nego što sam se sjetila da je pristojno pozdravim, zatvorila za sobom vrata. 

Kad ne bi bilo ovih koji bolje znaju koliko je tješnje, poderanije i maglenije u tuđim glavama, nego u njihovim vlastitim, svijet bi možda napokon prodisao. 

Noge bi lako usmjeravale svoje korake. Ruke bi znale što primiti a što dati. Jednako kao što srce još uvijek uspijeva pogoditi kada je vrijeme za tik, a kada za tak. A zrak, kada tko dolazi na red za udah, a kad za izdah.

razlika između duše i duha

Za interakciju s vanjskim svijetom potrebni su osjetilni organi i organi za kretanje, ali da bismo stekli iskustva iz vanjskog života potrebno je služiti se umom. 

Oko ne vidi samo po sebi. Ono gleda, ali da bismo iz tog gledanja dobili iskustvo, potrebno je znati što se to vidi. 

Može se zaključiti da se onime što se fizičkim okom vidi, može manipulirati. Dapače, manipulira se na veliko. 

Nemojte biti potišteni ili nesretni ako vam naglo oslabi vid. Moguće da se upravo budite za nešto novo. ❤👀

 

bankomati za slijepe i slabovidne

Znači, Unija je obećala na sve bankomate ugraditi pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, do 2025. godine. Zašto to nije dobra ideja? 

Osim što nema smisla, jer se gotovi novac sve manje koristi - svi, dakle, svi prelazimo na plastiku i na digitalu - ono što je očito, nitko ne spominje: 

Do bankomata trebate moći doći. Put treba biti siguran i prohodan. Što podrazumijeva da makar nema rupa u koje se moze upasti, ako već ima pregrada, i ako semafori ne rade jer su još davnih dana strgani gumbi za zvučnu signalizaciju. 

Ali recimo da je ovako: 

Netko vas doveze autom ili donese u naramku, i čeka kraj vas da baš vidi kako ta nova igračka radi. Možda vam je to najpoznatiji i najdraži netko, ali... Razumijete? 

Ali vjerojatnije ovako: 

- Ajde, evo ti, sad imaš bankomat, nemoš se sad pravit da nemaš para. 

:D 

Kao da se inače pravimo. 

On vidi, vi ne vidite. Dok vi izbrojite i dok se snadete... razumijete? 

Odjednom nemate. 

Razumijete? 

Ova nova, lijepa gesta nas samo čini još ranjivijima. 

Budale nalemaju slabijeg od sebe iz vica, a sad će lemanje imati i svrhu. Sad će im to još bit i plaćeno. 

Inače su mi jako komične te nove super kul ideje, kao da su svi zaboravili da se sa zlatnog posuđa prešlo na zlatnike, iz vica, a ne zato što su zlatnici praktičniji. Ili kao da se sa zlatnika prešlo na papir, jer je nekome baš tako puhnulo u glavu, a ne zato što je papir lakši, ili kao da se sa papira prelazi na plastiku zato što vas netko želi prevariti i zamijeniti sve fiat novcem, a ne zato što se papir lako izgubi, pa ti onda pjevaj. 

A zapravo je novac izmišljen zato da ga date umjesto onoga što se ne može dati nikom. Ne moze. Ili ne smije. 

💸 💸

Kad se krene pricati o energiji novca, nikom ne pada na um da je energija - nevidljiva oku obicna covjeka. 

A da je materija - iluzija.  

(Sad kao da cujem one duhovite medu vama: 

- Aj, aj, ako ti je iluzija, daj ti to 'vamo, hehehe.

- Evo ti, na!) 

vodene oči

Često sam puta naišla, u pjesmama ili romantičnim pripovjetkama. na junakinje i junake čije su se oči opisivale kao jezera, bare ili močvare, ovisno o prevoditelju. 

U pitanju je uvijek bila, nešto kao bunarska voda ili voda iz zdenca iz kojeg ili oko kojega rastu lopoči. Te su oči uvijek krasile lica, počivale na licu, mamile i privlačile na miran, spokojan način. 

Moja je baka imala takve oči, to znam iz djedovih priča. Te su oči bile ono što je prvo zavolio na njoj. 

Ljudi koje ju nisu voljeli, a uvijek takvih ima, u svakoj bajci i u stvarnom životu, su govorili da su to rendgenske oči u koje se ne može dugo gledat, da paraju dušu i da nisu s božje strane. 

Opet vam kažem: ljepota je u oku promatrača. 

Svatko vidi ono što je u njemu samom. 

Nedavno sam imala čuti da iste takve oči i isti takav pogled imaju empati. Sad pripazite na ovu riječ, kako vam zvuči? Ide li uz osobu koja bi mogla biti junak neke priče, i kakve to priče? Bi li bio antiheroj, ili jedini koji može spasiti stvar? 

(Obratite pažnju na dio koji opisuje "part human - part aquatic being" 👽💚👽💜)

močvarno područje

Grad Split, se zadužio na puno nešto godina za puno nešto novaca, zbog - plaže za invalide. Odnosno, njegovi poglavari su zadužili svoje sugrađane na puno nešto godina za puno nešto novaca, zbog - plaže za invalide.

Navodno su bile bune rasprave, navodno se sastančilo danima i noćima, navodno je bilo isključivanja sa sjednica i iz stranaka, nebitno sad. 

Nega, da ja vas pitam: 

- Biste li se vi došli kupat na plažu na kojoj piše Puljak, sve i da jeste jedan? 

Ako vas, pak, pitanje vrijeđa, onda znate o čemu govorim. 

Ne trebaju invalidima sajle ni skele ni skale ni tobogani, nego mjesto na kojem bi se osjećali ko ljudi. Budući da ne postoji takvo ni za vas obične, o čemu onda pričamo. 

Određeni ljudi ne idu na mjesta na kojima se okuplja puno ljudi, zato što se većina ljudi ne zna ponašati poput ljudi, a ovi koji znaju, sve ako se samo i pretvaraju, ne mogu trčati brzo. 

I to je sve.

Bonus je ovo zagađenje zraka po najnovijim mjerenjima najmodernijih instrumenata: da se dogodilo samo koju godinu kasnije, umjesto što je ranije, okrivili bi jadne invalide šta su im zagadili ne samo more, sunce i ugođaj (jer ji je gadljivo gledat'), nega eva sad i zrak koji svi udišemo. 

__________

Sad znate di ja neću bit sljedeće godine.

status ptice na twitteru

Vidjeh maločas u draftu ovaj naslov stoji duže od godinu dana. Čak se sjećam da sam imala jaku volju ugraditi Twitter ovdje, tako da me možete pratiti dva u jednom, ali, ali, ali, u međuvjemenu se podogađalo toliko toga da se više ne čini kao dobra ideja. 

Za uspomenu i dugo sjećanje neka ostane ovoliko: 

Kako sam pronašla, stekla i povezala se s ljudima koji imaju sličnih "doživljaja", to mi je mašina počela prikazivati twitanje organizacija, fondacija, ustanova i institucija koje se profesionalno i za ozbiljno pačaju u živote osoba s tjelesnim invaliditetima, bez da se ove pita za zdravlje i uopće, šta misle o svemu, tj. da li misle o svemu, uključujući sebe, na tako tragičan način. 

EU commission se najozbiljnije hvali univerzalnom iskaznicom za osobe s invaliditetom koja će vrijediti na čitavom njezinom teritoriju, a također namjerava opremiti sve bankomate u Uniji, pištavcem za slijepe i slabovidne osobe. Sve to, do 2025.! 

Nominiraju se gradovi za nagradno nagrađivanje, ako su aksesibilni invalidima! Dijele se fotografije na kojima osobe s bijelim štapovima, u invalidskim kolicima na guranje ili na motorni pogon, izgledaju baš kul zubato nasmijano, k'o manekeni sa reklame za kokakolu, nema razlike u izričaju, tako da ih se bez grižnje savjesti, mirno može popljuvat' 

- I na ovo ste potrošili novce od članarina! 

Samo što ne možete. 

Ugl. Postala sam komić, twitnula riplaj, i izbrisalo me. I ne da me izbrisalo, nego ugasilo mogućnost komentiranja. Ne samo meni, svima!

Veli drug: 

- To je dobar indikator. Znači da čitaju. 

Uvrijedili su se. Možda će razmislit. Pa promijenit stav. 

Morate nježno s njima. Oni još nisu osvijestili da su se uspentrali do tud di su se uspentrali, zato što pristojni ljudi razumiju da viša pozicija znači i veću odgovornost. Vidite, netko nama uši koje čuju, pa dobije iskaznicu, netko čuje ali ne razumije, pa sjedi i nešto kao važno piše. Prvog zovemo invalidom, drugi je... birou kako ono... kra -t, -lj, -st? Pojma nemam više.

 Vaš trol.

@statusptice