tri devetke

Da je živa, baka bi, na današnji dan, punila devedeset i devet godina i devet dana. Slavile bismo, sigurno. Ako smo slavile šestice, prije tridesetak i nešto sitnije. Taman kad prođu sva narodna i državna slavlja, da se tko ne uvrijedi. Ne biste vjerovali na šta sve ljudi paze...

Još starije od nas dvije, bi rekle: Ona je na istini, a ti si na laži. Zrcaljenje. Pokušaji. 

Six six six - the number of the beast. 

Ljepotica i zvijer, jedna i druga su u nama. Pa zašto ne proslaviti? Svoje i tuđe. S ljudima, ili sama. <3

spasitelji, zaštitnici i čuvari (baštine)

Kako nas planet već običava iznenaditi  kakvom katastrofom, to je postalo moderno obučiti se u spašavanju vlastitoga i tuđih života. Za jednu od takvih radionica čula sam kad joj je već davno istekao rok (prijave). Bili su pozvani svi predstavnici svih udruga u koje su se okupile osobe s bilo kakvom invalidnošću: fizičkom, senzornom, mentalnom, intelektualnom, ju nejm it. 

Slijepi i slabovidni, također. 

Sama ideja da bi bilo vrijedno spašavanja nešto, što smo naviknuti gledati kao nevrijedno, je komična. Ali, "neispravno" tijelo, u svijetu u kojem svi žele biti "ispravljači" (krivih drina?), se nekome, valjda, isplati? 

Uglavnom, kolege su pristupili stvari izuzetno ozbiljno, odgovorno i zrelo, naglašavajući opetovano, da je svaki čovjek poseban na svoj način, te da nema univerzalne metode za sve slijepe, kao što se našla za sve poslušne. 

A onda je jedan zaštitar, kojem su u CV-u nabrojena spašavanja i u zemlji i inozemstvu, stvarna spašavanja u potresima i poplavama, ili bolje reći, nakon njih, rekao da je u stvarnosti sve jako drugačije nego na obukama, ali da se protokoli moraju poštivati. 

Tko zna, kad se protokoli ne bi poštivali, bi li bilo više spašenih, manje zaostalih (u ruševinama), i bi li bilo svjedočanstava o svjetlećim bićima koja se ne mogu svrstati u ljudska, koja su odrađivala neprotokolarni dio. 

mnogookost (10)

 

Mjesec pa Mars, Jupiter, Saturn i Uran, sa svojim mjesecima. 

Navodno čovjek nikada nije bio na Mjesecu... Ali iza njega, pa s superfotoaparatom, ej! 

Mislim da je Leonardo Da Vinci rekao da ljudi znaju više o kretanjima nebeskih tijela, nego o svojem vlastitome. I da se nekim ljudima treba sve pokazivati prstom, eda bi oni gledali ili mogli vidjeti jedva i taj prst.

vodene oči

Često sam puta naišla, u pjesmama ili romantičnim pripovjetkama. na junakinje i junake čije su se oči opisivale kao jezera, bare ili močvare, ovisno o prevoditelju. 

U pitanju je uvijek bila, nešto kao bunarska voda ili voda iz zdenca iz kojeg ili oko kojega rastu lopoči. Te su oči uvijek krasile lica, počivale na licu, mamile i privlačile na miran, spokojan način. 

Moja je baka imala takve oči, to znam iz djedovih priča. Te su oči bile ono što je prvo zavolio na njoj. 

Ljudi koje ju nisu voljeli, a uvijek takvih ima, u svakoj bajci i u stvarnom životu, su govorili da su to rendgenske oči u koje se ne može dugo gledat, da paraju dušu i da nisu s božje strane. 

Opet vam kažem: ljepota je u oku promatrača. 

Svatko vidi ono što je u njemu samom. 

Nedavno sam imala čuti da iste takve oči i isti takav pogled imaju empati. Sad pripazite na ovu riječ, kako vam zvuči? Ide li uz osobu koja bi mogla biti junak neke priče, i kakve to priče? Bi li bio antiheroj, ili jedini koji može spasiti stvar? 

(Obratite pažnju na dio koji opisuje "part human - part aquatic being" 👽💚👽💜)

pazi na korake

Kad dobijete dijete, to je prilika da rastete zajedno s njime. Jer odrasti nikada ne mozete. Ruku na srce: ne dogodilo se! 

Zato smatram da su poseban dar primili oni kojima je dano da se brinu i gledaju kako raste dijete koje se politicki korektno zove drugacijim, uzevsi u obzir da su svi drugi isti i zbog toga "normalni". 

Na ovom svijetu ne postoje dvije iste vlati trave niti dvije iste vlasi kose, na istoj livadi ili na istoj glavi. Ako se i trude oko oponasanja, one za razliku od ljudi nemaju izbora. 

To je ta razlika. Ono sto zovemo Svijescu. 

Cinjenica da se drugacije dijete ne trudi oko oponasanja, nego jednostavno jest, bozji je dar. 

Ono promatra, opaza, cudi se i divi. Ne zapitkuje, ne trazi objasnjenja, ne trazi nista! Ne trebaju mu nicija tumacenja niti objasnjenja. A kad progovori, ako progovori, vidjet cete da svim stvarima i pojavama daje svoja imena. Neka su smijesna, ali i imaju smisla. 

Vjerujem da je tako bilo u pocetku, kad je covjek davao imena zivotinjama, kako kaze stara pjesma Bob Dylana. 

Pratim par blogova roditelja djece s autizmom dugi niz godina. Ne zbog interesa za tu novu bolest, jer autizam NIJE bolest, nego zato sto sam primijetila da se radi o senzornom "poremecaju", naime autisti opazaju vise nego obicni ljudi, i zbog toga obicnim ljudima IZGLEDAJU cudno. Zato sto izgledaju cudno, da ih ne bi u strahu zatukli, gurnuli su ih sa strane. Da ne grijese duse. 

Zato sto opazaju vise i bolje, preko reakcija obicnih na njih neobicne, ta djeca misle da s njima nesto nije u redu. Tako da vam vas grijeh ostaje. 

Trenutno ne mogu odluciti je li gore ubiti necije tijelo, ili ubiti duh, ali sjetit cete se vi i gorih stvari, nema brines. 

U meduvremenu, dragi roditelji,

ne da se ne morate sramiti, nego se ne morate opravdavati, a pogotovo nemojte nikom nista tumaciti, ili poticati, neznamsad, druzenje, suradnju, inkluziju... vasem djetetu ne treba nista, sve je vec njegovo i u njemu, kad sta zatreba, pojavit ce se.

I druga bi djeca isto rado tako rasla, da ih nije izdresiralo od malena: 

- Ajde tamo, pitaj onu tetu... Reci joj to_i_to! 

Postoji sluga. I postoji Sluga Bozji. 

sanjač xxv

Prije nego je upalo u more, oblak je prekrio sunce, pa se učinilo da je nestalo u tankom zraku. Nebo je na tren potpuno pocrvenjelo, što bi, prema staroj priči, trebao biti nagovještaj ugodna i topla sutrašnjega dana. 

Da je sutra mit, izmišljen radi odgoda i zavaravanja, kako drugih tako i sebe, zna i malo dijete. Sutra je jednako sa Nikad. Nikada ne stiže. Ako i doživiš datum, više nije sutra - danas je.

To znaju svi profesionalni meteorolozi: zato su za sutra zvali "promjenljivo oblačno sa povremenom kišom i rosuljom". 

Siguran znak (sutrašnja) kiše je oreol koji se može vidjeti oko mjeseca. Što je mjesec svetiji, to se jača kiša sprema. 

Vrijedilo je pričekati noć. 

Zrak je mirisao poput pudinga od vanilije, jagode i pistacija. Trebalo je pojesti sve dok je bilo gumasto i grumenasto. More se prelijevalo srebrom i tirkizom. A onda je grad upalio svoja svjetla. Iskidane jantarne krpice, šarene i treperave na način koji škaklje ždrijelo provocirajući kašalj. Jaki reflektor postavljen blizu školskog igrališta je uboo mali mozak i to je bilo to. 

Ništa od mjesečine, večeras. 

Mlađak je. 

New Moons Eve. 

Ovdje: 

*Kad sam bila mala, uvijek su me plašili da će me ukrast cigani. A onda su me stvarno ukrali, i to je najbolja stvar koja mi se ikad dogodila u životu. Ikad!