Gospođa koju sam upoznala na radionici grafičkog dizajna, je na zanimljiv način usporedila moj senzorni problem sa svojim "mršavim i jadnim poznavanjem engleskoga jezika".
Najprije, što samja imala tražiti na radionici grafičkog dizajna?
Kako da vam to objasnim, ljudi su me zvali, i ja sam se odazvala. Vizualne umjetnosti mi, tako se bar nadam, pomažu da osvijestim koliko toga, i što, u stvari, mogu vidjeti.
A o ukusima i o bojama se, navodno, ne treba raspravljati.
Dakle, da bih rastumačila svoju vlastitu smotanost, rekla sam voditeljima radionice da sam osoba oštećena vida i da ne očekuju previše od mene, a strpljenje da preusmjere prema onima koji su došli sa stvarnom namjerom da se od njihova znanja okoriste.
Ljudi obično ne znaju što bi rekli. Za facijalne ekspresije je lako, izrazi lica su uvijek isti, makar u mojoj percepciji, naglo se okrenu i promijene temu, ali ova gospođa je rekla:
- Lako ćemo mi za to, meni je engleski katastrofa!
Kad pravo pogledate, ima ona pravo.
Ne znati engleski u radnom okruženju u kojem je engleski radni jezik, zaista jest pravi hendikep. Ali što se tu može, svaka je od nas došla ganjati svoja ograničenja.
Međutim, kad je lekcija započela, moglo se čuti samo:
- Evo ovo ovdje ... vidite ovako ... ove tu tri male točke ... pa onda tu sa strane ...
Jako malo engleskog, a jako puno pokazivanja mišem. Ona je, makar teoretski, mogla pratiti sat, ja ne. No, ni jedna ni druga nismo naučile ništa.
Kako bi to išlo u stvarnom svijetu?
Obje bismo slušale, ali ona ne bi razumjela ništa, ja bih joj rastumačila onako kako ja shvaćam, pa bi ona napravila već što se treba napraviti.
Stvar je osobne mogućnosti razumijevanja stvari, interpretiranja i djelovanja na osnovu te interpretacije.
Mogu li ja biti sigurna da će to, što je netko drugi čuo od nekoga i prenio meni onako kako je sam sposoban razumjeti, biti dobro za mene?
Mogu li uopće imati povjerenja da će mi prenijeti točno što se i kako se zbilo?
I s druge strane, može li ta osoba biti sigurna da ću ja napraviti tako kako mi je rečeno?
Treba li se ovdje trenirati povjerenje, ili se uzdati u se i svoje kljuse?
Povjerenje je, isto kao i vjera, precijenjeno.
###
Druga stvar, i jedna i druga imamo svoje aplikacije koje nam olakšavaju život. I jedna i druga više vjere imamo u svoje telefone i više vremena s njima provodimo.
Sad recite da je moderna tehnologija vrag koji nas otuđuje od stvanoga svijeta.
:P
