vizualna umjetnost

Ništa novo čovjek na ovom svijetu ne može stvoriti. Svi mi samo oponašamo ono što već postoji.

 Neki imaju jasniju viziju, neki se umiju jasnije izraziti, ali sve je već viđeno, sve je već bilo. Bar jedanput. 

Čitala sam, još kao jako mlada, slično u Platona, ali nisam razumjela o čemu je..

Gledajući ove mlade moderne umjetnike, koji žele biti "jedan od velikih, poput....", pa crtaju, slikaju, kopiraju po bezbroj bezbroja puta umjetninu kojoj se dive. e da bi "bolje razumjeli", e da bi "bolje uvježbali poteze četkom, kistom, špatulom..." ne mogu da se ne upitam: Zbog čega je tako velika stvar, toliko postugnuće, oponašati opanašatelja?

Svaki od tih velikih, velik je postao nakon smrti, za života rijetki budu za ozbiljno uzeti. Ali još simpatičnije, svaki od tih velikih, velik je zbog svoje neobične vizije svijeta koji je uzeo prikazivati. 

I naravno, zato što je sam umio miješati boje. 

Da, da, best out of waste, ništa se ne baca, sve je iskoristivo. 

Od onoga što bi ovi "mladi" s gađenjem bacili, ili, niti pogledali, radili su čuda.  

Tko zna što bi oni rekli, kad bi im netko rekao da je i sam čovjek stvoren na isti način, od blata, od mulja, otpada? Bi li uopće čuli.