Maleni update:
Prošlo je duže od polugodišta, otkako sam poslala noticu svojoj banci, u vezi s ugradnjom bankomata s pomagalom za slijepe i slabovidne. Znam da nije na njima da odlučuju, da je taj novac već potrošen i da će se projekt sprovesti kako je zamišljeno, pa sam išla u tonu: strgali su zvučnu signalizaciju na semaforima (toliko nas mrze), što će tek biti sa bankomatima, u kojima je gotovi novac. Svačiji, a ne samo naš (toliko smo zahvalni na pažnji, da ćemo se ljubazno zahvaliti). Kad ono, semafori progovorili!
Najozbiljnije. Zvižde i kad treba i kad ne treba.
Najčešće, ne treba. Hvala na pitanju.
Ajde, molim vas, kad ste zadnji put, odnosno, jeste li ikad vidjeli slijepu osobu samu na raskršću kako pipka po zraku tražeći gumbić na metalnom stupu?
I kad smo već raspoloženi za razgovorancije: jeste li ikad vidjeli invalida na plaži za invalide? Odnosno, što biste napravili da jeste? Ili još bolje: šta ste vi sami radili na toj plaži, osim ako niste invalidna osoba, ili pratnja?
Opet ću ponoviti, jer nikad nije dovoljno jasno, glasno ili razgovijetno:
Ne trebaju nama ni skale, ni skele ni liftovi, ni specijalni agenti, nego samo mjesto na kojem bi se mogli osjećati kao ljudi. Pošto takvo ne postoji ni za vas obične, o čemu pričamo?!
Mi nismo "ranjiva skupina" zato što nešto ne možemo, nego zato što ovi koji mogu - neće.
I u tom je sva tragedija.
status ptice: bankomati za slijepe i slabovidne: Znači, Unija je obećala na sve bankomate ugraditi pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, do 2025. godine. Zašto to nije dobra ideja? Osim ...
No comments:
Post a Comment