Idu li i vama na živce oni umirovljeni agenti CIAe i FBIa, koji su sebi našli za zgodno upotpunjavati vrijeme i budžete pišući poluznanstvene, na stvarnom iskustvu temeljene knjige o badi lengvidžu, tipa: Kako uočiti lašca?
Ne dok čitate, ni dok ste promatrač, nego kad se nađete u ulozi promatranog: pa ono, vi znate da vam je nešto gadljivo, a ekipa tvrdi da ste ljubomoran, da se vidi po načinu na koji ste digli obrvu ili uvukli kut, pardon lijevi kut donje usne.
Ili, vi znate da vam je nešto predivno, a okolina kaže da ste nazainteresiran i tup na ljepotu, da vam se vidi po očima.
Ili vam bude nekoga žao, a on misli da ste vi taj koji je žaljenja vrijedan. Eto, tako ste objesili facu.
I sve potkrijepljeno činjenicama. Frajer sa dugogodišnjim iskustvom, iza njega masu riješenih slučajeva.
Na stranu sad sa statistikama, svi znamo da se s brojem da lijepo manipulirati. Sve je broj, a ljudi dolaze i prolaze. Lica se izmjenjuju na pozornicama života.
Maske blijede. I lahko ćemo mi sa onima koje si sami objesimo. Al što ćemo s ovima koje nam vješaju vještaci?
No comments:
Post a Comment