Sirius, jasno. Iz zviježđa Velikog Psa.
Neki drevni narod, i neka primitivna plemena ga štuju, štovali su ga, kao boga. Čini se da ima netko tko o nečem zna više od nas, civiliziranih i modernih.
Kad slušate današnje znanstvenike, točno će vam izračunati masu sunca i crnih rupa, udaljenosti od jedne do druge galaksije, ne samo u svjetlosnu godinu, već sat, minutu i sekundu. Unaprijed će reći, i bez gledanja u mape, kada će se i sa koje strane neba, pojaviti koji planet. Ali će vam reći i to, da to ništa ne znači. Da nema nikakve važnosti ni utjecaja na život modernih ljudi, i da su astrologija i horoskopi gluposti, koji se bave izvlačenjem novca od naivaca, poput vas.
Ne vjerujem ni ja, da se razumijemo, u horoskope. Nikada nisam radila natalne karte, niti znam u kojoj je kući bio mjesec u trenu mojeg rođenja.
Ali nešto jest drugačije, kad je mjesec na nebu okrugao, a kada je slab.
Prisutnost ljudi ili životinja, zna promijeniti opće stanje stvari. Da ne govorim o cvijeću i drveću. Kako netko može i pomisliti da ono nešto gore, što je puno veće, ne mijenja ništa?!
Sunce i oblaci, znače.
Zašto postoji meteorologija, kad više nitko ne sadi kupus na starinski način, niti plovi na vesla i jedra?
Da bi znali što sutradan obući i obuti?
Vjerojatno je to tako.
Kupit ću si teleskopa! Binokular i monokl. Obični mali dalekozorić. Samo da ga vidim. Da ga vidim je li mi on tamo.
I onda kada vide, misle da nešto znaju.
Daju mu ime, i misle da su ga oni otkrili.
Upišu ga u registar, za buduće generacije, neka znaju tko ga je točno otkrio i kada to točno.
Da, to je bitno, to se traži, to ima značaj.
Početak je počeo tada i tada. A kraj?
A poslije mene? Ništa. Kraja mi nema. Nema. Kraja nema.
-.-
No comments:
Post a Comment