Učenje u grupi i u živo ima svojih prednosti, koliko god i mana:
Ne zato što se, u realnom vremenu možete usporediti sa suučenicima, to nikada nije mjerilo, u pravilu jedni druge usporavamo, takmičimo se umjesto da se potičemo, naštimavamo i prilagođavamo zadatke i pravila, više pazimo na to da mi sami izgledamo kul, ako već ne izgledamo prelijepo, pa smo zbog prevencije skloni proglasiti nekoga ili nešto "ružnim" ili smotanim, da bismo pokazali kako je netko drugi lijep ili vješt u svom poslu.
!Gledaj u bilo koga, zbog bilo čega, samo ne u mene!
Što može biti razlog zbog kojeg se, osoba koja realno ne vidi prst pred okom, čini dosadnom, nezanimljivom, i uopće, teškom i čudljivom i čudnom i s kojom je teško pronać zajedničku temu i općenito o ičem razgovarat.
- Ajmo prije vidit o čemu je, naučit pravila, porješavat probleme pa se onda šalat i se razgovarat!
Kad progovorite, unezvjere se slijed čudna reda riječi u rečenicama i neobična vokabulara.
Zbog takvih je, mislim, u dvorani potrebno imati pokazivača yogasana. Kao onaj maleni kvadratić sa čovječuljkom, u donjem desnom uglu TV emisija za ljude sa slušnim poteškoćama, koji znakovnim jezikom (svakoj zemlji svoj), čak i pored titlova, čita događaje, za svaki slučaj.
Gledaj, pa viđeno oponašaj!
Dogodilo se tako, da je jedna žena, prestrašena, jer yoga je opasna to možete čut na svakom koraku, najozbiljnije tražila da joj se pomogne jer joj se skupila pljuvačka u grlu, i ona ne zna šta će.
Možete li zamisliti ton i boju glasa?
- Bogati! Il pljuni il progucaj!
- Ne! - viknuo je instruktor.
Moram priznat da je i meni prvo palo na pamet da će se izbljuvati po svima.
Nije mi to, naravno, bio prvi put u životu da sam se osvjedočila da obični ljudi nisu svjesni da oni sami gutaju pljuvačku, a kamoli da dišu.
Znate one "dječje igre" koje nikad nismo prerasli, kad u nedostatku razgovornih tema, ili iz obijesti, ponavljate zadnju riječ ili rečenicu ili slog (ovisno o memoriji i o prilici), dok žrtvu ne dovedete do suza ili do ludila?
Pa kad odustane od riječi, oponašate izraz lica i pomicanje grkljana dok "guta knedle".
Ja mogu dugo šutjeti. Dugo mogu i držati dah. Ali nakon nekog vremena, ako ste još živ, morate udahnuti, pa morate izdahnuti.
- Ajme! Ajme! Mala vam je mrtva! Ne diše, uopće.
Shavasana.
No comments:
Post a Comment