~ za tkanja, predenja, vezenja i pletenja, ispreplitanja niti i prstiju iste ruke, ruku istog tijela, i svega na dohvat ruku
Dok pletem ne mislim o hrani. Ne znam da l sam možda gladna niti treba li mi išta drugo.
Negdje sam vidjela podatak da paukovi osim, osam - brojem 8 - nogu?, ruku!, imaju i osam očiju! Ili osam pari? Ili bi to ipak bilo previše za jednu glavu, ili leđa, da podnose? Jer osmica, kad ju legneš izgleda ko beskonačnost!
Mi, paučice, zaboravivši da imamo tijela koja luče svoje sokove, sokove koji možda hrane, mijenjale smo ih za srebrne niti, da bi njima ulovile nešto?, nešto drugačije od sebe poznatih nam. Poznatih, pa dosadnih.
Željne tuđeg, ili željne promjene, ili samo željne, dakle, prevarene.
Varajući prevarene, prevarile smo se, pa istim umijećem nastavljamo varati.
Dok pletem, misli samo zuje. Ko pcele medarice.
Za to služe ruke:
Za nahraniti onime što hrani, ili ostavit za poslije, ono, s čime se još ne zna.
Ilustracija je rađena za projekt #SaveSoil - handprints, jesen/zima 2024.
Kao inspiracija, ili nit vodilja, posluzila je Sadhguruova molba da sudjelujemo u igri zvanoj zivot.
Ispricao nam je pricu o znanstveniku koji je uvrebavsi vanzemaljski signal iz svemira i hoteci uspostaviti kontakt sa svemircima, organizirao docek na kojem je mnostvo ljudi trebalo reci jednoglasno samo jednu rijec: "Who", "Tko (si ti)?".
Svi su se, naglas, slozili, a u sebi mislili da se u takvome mnostvu nece cuti da bas oni zabusavaju. Tako da, kad je dosao moment da reknu svoju svemiru, ostao je samo muk.
Zato na etiketi pise "Who?", maca je prela, pauk satkao, ruka napisala, zvjezdica zatreperila, i svemir se nasmjesio natrag.
( ◜‿◝ )♡
/╲/\╭(•‿•)╮/\╱\
(灬º‿º灬)♡
No comments:
Post a Comment