Hvala bogu na internetu, pa učenje i druženje više ne moraju biti ograničeni samo na ono što fizički možete primiti rukama. Broj ljudi, koji su spremni dijeliti što imaju i znaju, se s pojavom AI prevoditelja, povećao, tako da se ne morate osjećati kao zadnja budala svaki put kad vam netko odluči dati na znanje da vas je, uzevši vam nešto bez namjere da plati, preveslao.
Potvrda da zaista ne morate otputovati daleko, popeti se negdje visoko ni zagnjuriti glavu i čitavo tijelo negdje duboko, da biste doživjeli nešto drugačije i drugo, doznali nešto što ovdje gdje sad jeste ne biste mogli. Vidjeli i čuli nekoga i nešto, čega ovdje nema i ne može biti.
Sve svoje u sebi nosim. Sa sobom. Vaš vas smartfon neće iznevjeriti.
Sad je samo potrebno znati kamo usmjeriti pogled.
Tijelo držite onako kako ono u tom trenu može stajati. Hranite ga onime što vam je dostupno. Dišete to što je oko vas: ono što netko drugi izdahne. Zato je bolje živjeti u šumi, nego u sportskoj dvorani, pretvarajući se da vam ne smeta kad vas štrapne tuđi znoj.
Atmosfera je bitnija od materije, u smislu, kad ste u dobrom društvu, možete probaviti i kamen. Kada niste, i najdraža poslastica može vas natjerat na zahod.
A jedino biće koje vas nikad neće ostaviti, kao i ono kojega se nikada nećete otarasiti, ste sami vi.
U našoj very sattvic grupi, ima isto, nevjerojatno blesavih ljudi, ali pomisao da ste jedna od njih, i da smo jedni drugima ogledala, je ljekovita. Fizička distanca, vam olakša i onu mentalnu, dovoljno za pauzu u kojoj ćete se zapitati: što je to u meni da ih vidim takve?, i primjećujem da to svi rade. Sve je test. Svi smo na testu. Ili se makar trudimo misliti da je to tako.
U "stvarnom" životu sve se vrti oko pobjede, tko će koga prije, i tko će kome prije. Tko je pametan, ako nekoga prevari, a tko je glup ako ne odreagira ljutnjom, svađom, plačem ili osvetom.
Ljudi na "spiritualnom putu" su više okupirani čišćenjem znanja, učenja, pravila, izvođenja rituala, da vam postane jasno kako nastaju sekte i kako se stvara kult ličnosti, ne samo od gurua oko kojeg se skupljaju, nego općenito. To je dragocjen uvid.
Jednako tako to čine i velike korporacije s markama tenisica ili automobila, i slatke pop pjevačice, i ozbiljne političke partije sa misijama i sa vizijama.
Ima, i ovdje, i paranoje i grupiranja, koga hoćemo a koga nikako ne volimo, i sve podgrijano nekim citatom ili video klipom nekoga od mrtvih ili živih gurua. Što bi trebalo dokazivati nešto.
Što ja znam i mogu vidjeti i čuti, uvijek su svi, od Isusa na ovamo, govorili isto: sve je potrebno, ništa se ne baca. Sve je jednako vrijedno, bez ničeg se ne može. Poklonite se svemu, jer ništa više od toga niti ne možete znati.
Ovdje sve lakše shvaćam kao "karmu koja se mora odmotati", sa mnom, ili bez mene. Pa onda bolje - bez. Prisutna sam, izdaleka. Svjedok, jedan ali vrijedan.
Energija se čuva za potrebnije stvari. Za one nove. Za ono što tek ima doći, još neviđeno, nečuveno i neodređeno. Onaj koji bude imao dovoljno svoje snage, određivat će novi smjer.
Ovo je bila zadnja minijatura koju sam objavila na X-u, prije nego što se aplikacija prestala ažurirati za moj tip smartfona. Sve ostale popularnije društvene mreže rade besprijekorno, tako da ne znam treba li ovdje izvoditi kakve zaključke ili ne. Kako bilo da bilo, hvala vam svima koji ste do ovdje došli preko Twittera, i što ste još ovdje.
No comments:
Post a Comment