- Oni su vam jadni glupi. Oni ništa ne znaju. Nigdje ne putuju pa ništa ne mogu znat.
Vrijedila je možda, ovakva tvrdnja u onim starim vremenima kad su ceste bile loše, kad se plovilo na vesla i jedra, i kad je bilo pametnije držat kozu nego magarca. Koza, naime, daje milijeko. A magarci su samo - simpatični.
U ovim vremenima, radija, televizije, interneta i ajde, biblioteka, kad smo svi više-manje pismeni, i ne bojimo se daljinskih upravljača, turističke ekskurzije su obična gnjavaža.
Čak ako netko doživljava nekakva uzbuđenja vezana za planiranja putovanja, i pakiranja stvari koje mu neće trebati, putovanja od tri do sedam dana u svrhu hvalisanja da ste bili, vidjeli, fotografirali, vi, baš vi osobno, su ponovit ću, a vi opet pročitajte - obična gnjavaža.
Jer idete da se maknete od doma, a vučete za sobom uvijek iste ljude s uvijek istim pričama. Ako ne fizički, a ono u glavi. Jesam li u pravu? I svejedno ste doma tražili na guglu što ćete ispričati kad se vratite doma o znamenitostima kraj kojih ste okidali selfije.
- Ako nisi sam vidio kako ćeš znat da postoji?
Kad bi makar istu ovu misao i premisu primijenili na sebe svaki put kad pomisle da znaju kako je u nečijoj glavi, kući, domaji!
Što idem stariji sve jasnije vidim da mi je najljepše biti sam sa sobom.
"Moja kućica, moja slobodica."
Nisam birao ovo mjesto da bi tuđi ljudi prolazili, dolazili i odlazili. Bacali komentare. I pravili rasporede.
Mir mi je lakše podijeliti kad sam doma sam.
No comments:
Post a Comment