- za igranje igara, sportskih i društvenih
Često gostuje na lokalnom radiju, jedan trener nekog od timskih sportova, ne znam sad da li rukometa ili vaterpola ovdje su i jedan i drugi sport jednako popularni i igraju se loptom, koji se specijalizirao za rad s djecom, a još ga nisu proglasili pedofilom. Ako je netko sposoban dobro izbalansirati društveni i radni i privatni život, zacijelo je osoba vrijedna slušanja. A možda se zna sa gazdom, pa pomažu jedan drugome.
Ponekad se on sam javi u neku od emisija, predstavi se i apelira, na primjer na neodgovorne vozače koji se parkiraju na nedozvoljenim mjestima, ili na roditelje koji daju potomstvo u sport, s nadom da će zarađivat pare, ili ako treba uklonit neko staro drvo i zasadit mlado: "Ugodnije je pratit utakmice iz debelog hlada, nego ispod užarene tende...", ali dosta ga često zovu kad treba popunit minute eterskoga prostora. Čovjek je zanimljiv.
A onda se dogodi intervju, i zato vam sad to i pišem, vezano za osobe s posebnim potrebama u sportu. A u te posebne su se brojili i sakati i ćoravi i gluhi, ali i oni s takozvanim mentalnim poteškoćama. I sad, što je to mentalna poteškoća?
Na Twitteru je ta priča bila dosta glasna; ista ili slična stvar je ugurana u transgender perspektivu: navodno je neki lik, željan pobjede, slave i najvažnije od svega, zlatne olimpijske medalje, promijenio spol(!!!), samo zato da bi upao u tu i takvu kategoriju u kojoj će on biti najjači, a protivnici mu najslabiji. I navodno je i pobijedio.
Ne znam je li priča istinita ili skovana za potrebe nečijeg dokazivanja, ali granica je tanka: sve što je sada stvarno, u početku je bilo izmišljeno. Od riječi, glasne reklame, do djela je samo jedan korak.
I sad ovaj trener, osoba od poštovanja i od integriteta, govori kako je prava sramota da normalna i zdrava djeca nemaju ni volje ni prilike(!) takmičiti se i biti prvi, kad ih svaki invalid može dobit na potvrdu. Znači, ništa doping, ništa hrana za konje, čišćenje krvi i motivacije u vidu koverte ispod stola. Doneseš potvrdu da si invalid (ili žena), stave te u slabiju(!!) kategoriju, i vratiš se doma sa medaljama.
Može bit da je to razlog, dakle činjenica da ljudi znaju za te i takve vrste prevara, što se paraolimpijcima ne priređuju kolosalni dočeci kad osvajaju prva mjesta, i što uopće nitko to niti ne spominje, eventualno dobiju člančić u papirnatom izdanju novina veličine osmrtnice. Veličine i tona.
- Zadnja generacija koju sam trenirao - prisjeća se trener - je bila toliko kilava da kad bi im u facu rekao "pa je li sramota da onaj bez nogu bolje pliva/trče od vas!", nisu ni prstom mrdli. A roditelji gore na tribini pjene... Da je njima bilo šta je bilo vama...
Meni je to bilo dovoljno da se surva ličnost od poštovanja u ponor bez dna, pred mojim očima.
Regularne sportaše očito pogoni bijes. Vlastiti ili inducirani. Ovi koji svoj vlastiti bijes, iliti višak energije uspiju iskontrolirat, postanu vrhunski, a ovi u kojima se bijes provocira postanu trolovi, i to je mislim to.
I sada, dođe kod istog radio voditelja, jedan naš poznati paraolimpijac, invalid pravi, rekla bi moja doktorica, "a ne ko vi", znači momak je u kolicima na guranje, i ovaj mu novinarski provokativno veli:
- Ti si dosta zgodan momak, da si normalan bio bi visok, koliko, metar devedeset? Više? Koja šteta.
- Dug sam sto osamdeset i šest. - odgovori mu ovaj mrtav hladan.
ilustracija je napravljena za projekt #SaveSoilSecureFuture - handprints, jesen-zima 2024.
objavljena je uz popratni tekst:
Na povuci potegni, digosmo se s poda #SpasimoTlo
Strong is not he who pushes you down, strong is one who lifts you up:
"lift me up, (dont) push me down"
No comments:
Post a Comment