razgovor s neuroznanstvenikom

https://www.youtube.com/watch?v=MwgkvBZXum0&spfreload=10

oko 28-me minute, ali pogledaj SVE.

nevidljivi neprijatelj

Krizne situacije kao ova u kojoj se svijet sada nalazi (COVID-19), nisu bolje od ratova, a na duže i na kraće staze, učinak je isti.
Ono zbog čega to spominjem ovdje i sad, jest sintagma koju sam stavila u naslov; Svi stalno spominju borbu protiv 'nevidljivog neprijatelja', ergo, virusa koji je svijet stjerao u kut. Da se radi o borbi naroda protiv naroda, brata protiv brata, sve bi bilo lakše. Ovako moramo biti tiho i mirno i čekati da opasnost prođe sama od sebe.

Vidim (sorry, osjećam, ćutim) strah, paniku, neurozu i anksioznost u drugima, iako sam se dobro (predobro) izolirala od svega. Minimum vijesti i kontakta s toksičnošću bilo koje vele.
Jer se radi o osjećaju koji mi je dobro (predobro) poznat.

Ljudi koji za sebe misle da su dobro educirani, i kad mogu shvatiti koliko slabo vidim, prije prihvate da sam agorafobična, negoli, u prostoru, slijepa. Agorafobi imaju paničan strah od velikih, širokih prostora, ne nužno na otvorenom, te se drže poznatoga. Slijepi ljudi nemaju što tražiti na velikom i na širokom, jer im ni veliko ni široko nije zanimljivo, pa se drže poznatoga.

Ja volim biti na otvorenom. Ali mogu biti i zatvorena, bez ikakvog problema. Problem nastane kad mi nestane štap ili naočale, sam od sebe. Tada znam da je na djelu 'nevidljivi neprijatelj'.

Možete li to razumjeti?

Sebi ne mogu priuštiti rastresenost. Rastresenost u mojem slučaju znači nezgodu ili povredu, u blažem slučaju, smrt u težem. Učila sam na pokušajima i pogreškama.
Sama znam gdje ostavljam stvari i kad se krećem kojom putanjom se krećem. Jedino što nikad ne mogu predvidjeti su drugi ljudi. Da, oni koji uvijek znaju (ili misle da znaju) (i hoće znati) što je drugima ljudima u glavama, bolje nego u njihovim vlastitima.

Meni je korona mačji kašalj, zaobilazimo se uredno.

Nevidljivi koji ostaje problem moj je neizlječiv.

Ni lakat ni šaka tu ne čine razliku. Jedino dizanje svijesti.
Edukacija?
Premalo nas je (nasreću) da bi se ulagalo u to.

kako znam da su procvali bademi

Neko vrijeme prije nego grane propupaju, taj je dio svemira mirisno miran. Zrak ima drugaciju teksturu, tako da pomislite da je prava sreca sto drvece nema noge, jer bi se cinilo da svijet nema uporiste i da bi mozda mogao odletjeti kako mu puhne.

Kad grancice potjeraju listice taj miris je glasniji.

Kad mi kazes, da je stablo zabijelilo, kasnis, za ljudima i za bogom. a da to ni ne znas.

Kako znam...



Jedino nemam potrebu reci:

- Vidi, glej, krasno - krasno... Kakva steta.

kako sam postala gospođa

Svaki put kad moj štap i ja iziđemo vani, zaprepastim se kako edukacija zaista može učiniti čudo, u relativno kratkom vremenskom periodu. 

Da, još ima onih koji se boje, ignoriraju ili dobacuju "jadna ti je, pa ima li koga uza se", i "šta ne stojiš doma", "vidi, pogledaj, i di će sad ona ovako?", ali sve se više pojavljuju i oni koji pristojno pitaju mogu li kako pomoći. 

Ono što je meni zanimljivo jest činjenica da kad ista ja, u istoj robi i sa istom frizurom, u istom kvartu, iziđem bez štapa, obavezno se nađe neka baba koja se žesti: 

- Ajde mala brže to malo! Šta si stala? 

- Vidi je šta glumi. 

 Štap mi pak da status gospođe, te su nerijetko baš penzioneri (možda baš ista ova žestoka baba, ne mogu to znati, pa se ne mogu ni ljutiti na nju. ili koju drugu. nepotreban potrošak energije, hvala na pitanju), ti koji mi persiraju i nude pomoć. 

Pitanje za razmišljanje: 

Je li moguće da je vid baš svima u qrcu? Odnosno, zbog čega ga imate? 

i'm happy, hope you're happy too

Opet smo raspravljali ono vjecno 'moze li se zivjeti od pisanja', i opet me je zasupnula cinjenica da se nitko nikad ne sjeti ni novinara ni scenarista ni tekstopisaca ciji se radovi ipak ne citaju, ali se svakako uce napamet i pjevaju.

Zatim sam, cisto za sebe, usporedivala sto se pjevalo a sto se pjeva, i cini se da danasnja omladina uglavnom place jer ih je netko povrijedio ili jer nesto (ili nekog) nemaju te obecavaju samima sebima da ce drugi put drugacije ili da ce bas zbog toga biti jaci i pametniji.

Tezak zivot.

Cime li smo ih zaduzili?

Pepeo pepelu, iz koje sam istrgnula naslov ovog posta, me je podsjetila na nesto, sto nema veze s poezijom, ali ima s onim o cemu se nedirektno pjeva u njoj. Naime, daleko najgluplja stvar koja mi se dogadjala u zivotu je zurenje u moje cudne oci da bi se konstatiralo da sam napusena jer su mi zjenice "suzene ili prosirene, ne mogu se sjetit sad tocno, znas ono, pravi djanki".

Bowieja sam obozavala, kao dijete i kao odrasla. Nikad mi nije padalo na pamet da je to zbog njegovih cudnih ociju pa su se slicnosti privukle.

A s drogom nikakvom nikad nikakvih iskustava, samo s pojezijom 👽

(ne zato sto sam ja sveta, nego zato sto je fizicki gotovo nemoguce. a sasvim sigurno nezgodno. osim toga, potpuno nepotrebno.)

svijest

Prije moje skolske dobi, jedina prijateljica je bila djevojka iz susjedstva, koja je, a pisem vam ovo onako kako je to moj djecji mozak cuo i zapamtio, imala spuzvaste kosti, zbog kojih nije mogla stajati, hodati ni trcati, sjediti bez podrske, sama jesti niti pisati. 

Dobri ljudi su, a dogadat ce se to i u mom buducem zivotu, zakljucili da smo, posto smo jedna i druga fizicki ostecene, stvorene jedna za drugu. 

I nisu bili bas jako u krivu. 

Bila je Mia pametna, tako su govorili. Iako nikad nije rjesavala matematicke zadatke, niti vodila filozofske rasprave. Mislim da su htjeli reci da je budna. Da je pri svijesti. Da ne bunca. 

Sjecam se jedine igre koju smo izvodile: ona bi ugledala nesto, a ja bi joj, prema njenim uputama, trebala to nesto donijeti. Iako ga nije mogla primiti rukama. 

Nikad nismo nista slomile niti zaprljale. Da jesmo, culo bi se. 

A samo sjediti pored Mie bila je najlaksa i najugodnija stvar na svijetu. 

Cisti zivot. 

Svijest, sama. 

duhovnost osoba s tjelesnim oštećenjem

P: Rečeno je da zvuk igra ulogu na duhovnom putu, a ja imam ozbiljno oštećenje sluha. Što da radim a da ne propustim moment prosvjetljenja?

O: Dakle, spašen si sve buke i optužbi ovog svijeta!
Zvuk jest dublje povezan s tvojim tijelom i umom, nego svjetlo, ali kad je u pitanju unos podataka, više toga primaš preko očiju nego preko ušiju. Osim toga, lakše je biti tih, a tišina je majka svakog zvuka.

Mnogi ljudi moraju začepiti uši da bi bili mirni, ti ne moraš. Spašen si sve kakofonije koja se naprestano odigrava.

To što imaš sad, je dovoljno. Ako ne možeš čuti, ako ne možeš vidjeti, ako ne možeš govoriti, ništa nije izgubljeno. Zapravo postaješ prirodno meditativan, jer te manje toga iz vanjskoga svijeta uznemirava.
Inače, ljudi koji se žele zagledati u sebe, moraju moći kontrolirati svih pet osjetila. Ako jedno od njih surađuje samo od sebe, okreni to u svoju korist.

Štogod da ti se dogodi, možeš shvaćati kao prokletstvo pa biti nesretan, ili kao blagoslov i iskoristiti to. Molim te, iskoristi to.

"Hoće li to utjecati na moju duhovnost?"
I da nemaš noge, možeš meditirati. I da nemaš uši, možeš meditirati. I da nemaš oči, možeš meditirati, čak ih ne moraš niti zatvarati, samo meditiraj.
Nitko ne želi da se to nema, ali ako se tako dogodilo, zašto ne iskoristiti to?
Zar ljudi bez tjelesnih oštećenja, slušaju božansku muziku cijelo vrijeme? Naravno da ne. Štaviše, stalno se žale na nešto. Izgleda da ne znaju kako koristiti uši, zar ne?

To je najveći problem ljudskog uma: što god da je to što nemamo, to je najvrjednija stvar na svijetu. Da li zato što to nemamo, ili zato što nam treba neki razlog za plakanje. Kad nemamo milijun dolara, plačemo što nemamo milijun dolara. Kad imamo milijun dolara, plačemo zašto nemamo bilijun. Ista je stvar s tjelesnim oštećenjima.
Život je prekratak da bi stalno plakali. Ne trošite ga na žalopojke!
To što imate, je sve što vam treba.

U društvenom smislu, možda može izgledati kao tragedija, jer ne možete učiniti ono što većina može. Ali u duhovnom to nema nikakve veze. Ako si gluh, slijep, nijem, bilo što...  ono što imaš unutra je - netaknuto.
_______________________________________________________________________
Izvor: https://isha.sadhguru.org/in/en/wisdom/article/physical-disability-hurdle-on-spiritual-path?utm_source=sadhguruapp&utm_medium=android&utm_content=article&utm_campaign=sgapp