Svi iz obitelji, s očeve i majčine strane, imaju nekakav problem s očima: urođeni ili stečeni. Ja imam oba: rođena sam s kataraktom, pa su me doktori sredili, ovako: vidim toliko da mogu razlikovati simbole.
Dakle, pokažite mi nasmijano lice, i ja znam da moram reći da je to lice sretne osobe, iako ne mislim tako. Pokažite mi simbol glasa 'A' i znam ga izgovoriti točno.
Dakle, pokažite mi nasmijano lice, i ja znam da moram reći da je to lice sretne osobe, iako ne mislim tako. Pokažite mi simbol glasa 'A' i znam ga izgovoriti točno.
Nije čudno što od malena više vjerujem onom što pročitam, nego onom što mi kažu da jest, zar ne?
Tako se i ponašam:
- svjesno šutim (prema mom iskustvu, nitko mi ionako neće vjerovati), i
- oduvijek pišem.
Tako se i ponašam:
- svjesno šutim (prema mom iskustvu, nitko mi ionako neće vjerovati), i
- oduvijek pišem.
Pretpostavljam da ne bi trebalo biti čudno niti to što su mi zalijepili etiketu čudne osobe?
Prema onom kako ja doživljavam druge, velika većina se ne trudi oko gledanja, jednostavno se slože s onim sto najglasniji medu njima kaže.
Tu dolazimo na moje: osjetilo sluha, jest jače od osjetila vida.
Prema onom kako ja vidim druge, velika većina svaku svoju radnju poprati kakvim uzdahom, uzvikom, ili opisom. (Ima ih koji, prije nego što će nešto napraviti, kažu da će to nešto napraviti. Dok to nešto rade, govore što rade. Ali rijetko kad naprave do kraja.
To su oni koji misle da ljudi koji šute ne rade ništa.
Onda i to kažu:
- A ti? Ništa.)
To su oni koji misle da ljudi koji šute ne rade ništa.
Onda i to kažu:
- A ti? Ništa.)
Opet dolazimo na moju: moć govora jest jača od moći gledanja.
Pretpostavljam. U fizičkom svijetu.
Koji ja ne mogu doživjeti osim preko
- simbola,
- onog što čujem, nanjušim ili udarim u, i
- onog što se može pročitati od boljih.
Pretpostavljam. U fizičkom svijetu.
Koji ja ne mogu doživjeti osim preko
- simbola,
- onog što čujem, nanjušim ili udarim u, i
- onog što se može pročitati od boljih.
Ali, nije to tako strašno kao što se na prvu može činiti:
daje vam, zapravo određenu slobodu i otvara vam čitavo polje novih mogućnosti, stvari za koju većina ne bi ni pomislila da postoje. A sve ono što većina odrađuje ili uzima zdravo za gotovo, vama je zapravo prava avantura.
daje vam, zapravo određenu slobodu i otvara vam čitavo polje novih mogućnosti, stvari za koju većina ne bi ni pomislila da postoje. A sve ono što većina odrađuje ili uzima zdravo za gotovo, vama je zapravo prava avantura.
Ovdje ću pokušati objasniti svijet iz očišta slijepe osobe: najprije
- sebi, zatim
- okolini (ne postoje priručnici za upotrebu, kao što postoje za žene, djecu, mačke, pse ili aute... još sam i sama u fazi učenja preko pokušaja i pogrešaka, ali dugo već to radim, dosta tog već znam:),
- svima sličnim sebi (super moći koje se često vezuju za slijepe su stvarne, iako nisu onakve kako su opisane na internetu) i, naravno,
- svim znatiželjnima, dobronamjernima ili ne.
- sebi, zatim
- okolini (ne postoje priručnici za upotrebu, kao što postoje za žene, djecu, mačke, pse ili aute... još sam i sama u fazi učenja preko pokušaja i pogrešaka, ali dugo već to radim, dosta tog već znam:),
- svima sličnim sebi (super moći koje se često vezuju za slijepe su stvarne, iako nisu onakve kako su opisane na internetu) i, naravno,
- svim znatiželjnima, dobronamjernima ili ne.
Kroz godine sam skupila dosta korisnih savjeta, citata (za navigaciju kroz život, kakav god da bio), naslova i linkova, sve to ću premjestiti ovdje.
Ono što sama ne mogu znati, ispričat cu kao fikciju ili pjesmu: i/ili sa najboljim mogućim ishodom i/ili sa najgorim mogućim ishodom.
Bit ću zahvalna na konstruktivnom komentiranju. Unaprijed hvala!
Mislila sam da se urođena katarakta uspešno operativno leči. U zabludi sam?! Ili ti hirurzi nisu uradili tako da progledaš. Ne razumem. Izvini, nisam znatiželjna u smislu da rovarim po tvojoj intimi. Samo sam neprijatno zatečena jer sam čula od doktora operanta da i kod beba mogu da zamene prirodno za veštačko sočivo. Možda lupaju gluposti, ne znam. Kod tog nekog doktora koji je stručnjak sam saznala da mi i jedno oko šeta, ali to je nešto kao blago primetna razrokost. Više se i ne sećam stručnih izraza ali je to neki kao urođeni deformitet, kao da nešto tu nije formirano do kraja.
ReplyDeleteMislim da su sluh i govor moćniji. A ti najglasniji, mislim da su obično budale (koje same niču i ne moraš da ih tražiš) najglasnije. Svaka budala ima svoje mišljenje ali jaka stvar, retko čije je vredno slušanja.
dakle, radi se o ljudskoj grešci. Svaka sljedeća operacija je bila popravljanje te prve. sve do srednje škole sam imala gaze na očima, sad na jednom sad na drugom. tako da se ni ono što bi se zaliječilo samo od sebe, nije zaliječilo od njihovog petljanja.
ReplyDeletemene, naravno, nitko ništa nije ni pitao, tako da u svakom nalazu piše da dijete ne surađuje. ergo, dijete je krivo.
onda smo prešli na alternativce (osamdesetih je domančić bio popularan), i tu sam napokon našla mir.
ukratko, da me sad netko pita, ili da se radi o mom djetetu, rekla bih NE!
Kakvi su to sve kreteni od lekara. Oni, naravno, nikad ne snose odgovornost i u skladu s tim i posledice. Pisati da dete ne sarađuje, a pri tom se to dete ništa ne pita je zaista zločin. Ne razumem kako takvi ljudi mirno spavaju. Drago mi je da ti je alternativa (sećam se dobro Domančića) pomogla.
DeletePosle svih muka kroz koje si prolazila, jasno je da ne bi sad dopustila da se neki tamo levaci "igraju" doktora.
pretpostavljam da moras imat sadisticku crtu, da bi se bavio tim poslom (gurat prste u necije meso, krv, sluz, izmet... ali doslovno)
Deleteovde je zanimljivo kako se ljudi sjecaju domancica, znaju za nj, a ne znam sta bi ovi strucnjaci da im nije struke njihove. jos ga proglase satlatanom...
on se konzultirao s lijecnicima i dopustao provjere i uvazavao druga misljenja, a ovi se uvrijede ako ih netko oslovi pogresno...
odvratan je to biznis. ili je stvar u ljudima
Moguće je da mora biti nečeg sadističkog u čoveku da bi se bavio time.
ReplyDeleteSećam se Domančića u najlepšem mogućem smislu. Još kao klinku zanimala me je alternativa i pomno sam "pratila" šta je čovek sve uradio i koliko je pomagao ljudima.
Retki su doktori koji nemaju previsoko mišljenje o sebi i da im ego nije nabildovan ko nekad Petar Čelik. Doktora, takvog, kad pitaš nešto dodatno (osim da samo klimaš glavom) uglavnom sledi bušna neargumentovana konstatacija: "A vi pripadate onoj grupi što gugla po internetu..."