vidim te

ružne oči

Žene su same krive što ih se smatra objektima, i procjenjuje prema atributima. Čak i kad je u složenoj rečenici, subjekt može biti skriven. 

Razumijete? 

Čudno je to, kad netko kaže za nekoga da ima ružne ili čudne oči, kako mu ne padne na pamet da su te oči u nečijoj glavi sa nekakvom svrhom. Obično služe za gledanje. 

Ponekad za mazanje. 

Ako ste žena, tad i doslovno. 

Krejon oko očiju, u pustinjskim krajevima ima svoju svrhu. Štiti osjetljivu sluznicu oka od prljavštine pustinjskog pijeska.
Kladim se da to niste znali!

sanjač xxiv

kao sjećanje 

na jedan od prošlih života 

u kojem sam bila stablo

tamrisa ili čempresa

mirisno i mirno samo po sebi

pa po tome 

na mirnoj strani otoka

čvrčci i sitne ptice u kosi

jantarne suze niz obraze

na obzoru 

sivo plavom plavo sivom

ne znam što je more što je nebo

("gdje" ne igra ništa)

kao, dodiruju se

(iako nisu odvojeni 

da bi dodir činio razliku)

kapljicama

neke su sjajne

neke su mutne

 

magla je u očima iliti glavi - tako bi to ljudi kazali

i imali bi krivo

gurati se i biti guran

Iako većina ljudi razumije da s višim položajem dolazi i puno veća odgovornost - kome se puno da od njega se više i traži - i iako svi dobro vide i znaju kakav se tip ljudi, u vremenima obilja i mira, gura na te "više položaje" ipak svi radije pohrle, poslušaju i oponašaju te progurane na dobro vidljiva mjesta. 

Današnja omladina, sama bez srama prizna da bira zanimanja na osnovi toga što će im donijeti više novaca, slave i prestiža. Nije ih briga je li to nešto što će raditi dobro ili makar s guštom. Briga ih je samo za to da njih svi znaju i za nešto moljakaju. 

Jeste li primijetili kako se svi drže uvaženo i tajanstveno? 

Čak i kad ne postoje tajne koje bi bile vrijedne čuvanja. 

Vidite, jednostavno je: jednostavno izmislite nešto i time postajete jedini koji to nešto razumije i zna. 

Sakrijete nešto, zamaglite malo, igrajte se boga. 

Kad dođe vrijeme oskudice i rata, ljudi sami izguraju naprijed one koje su držali nevještima i nemuštima. 

Kao nije šteta? Ili do tada nevidljivi, nenametljivi i tihi ljudi nisu imali priliku pokazati svoje super-moći? 

Ništa, samo podsjećam po hiljaditi put: 

Sjetite se toga prije nego povjerujete djeliteljima pečata, prije nego im povjerite svoje dijete na čuvanje na liječenje na učenje... 

...kojem bogu se molite.

Kojeg moljakate.

tunelski vid

Nakon što je pogledala nalaze oftalmologinje, op-doktorica je smotala papir u tubu i stavila ga pred desno oko: 

- Evo, ovako ti vidiš - rekla je - sve parcijalno i rasidano na komadiće. Svijet je u tvojoj glavici jako tijesno mjesto. 

Pomislila sam, koliko bi bio veći, širi ili bolji između dva reda trepavica, ali nisam rekla ništa. 

Nasmijala se, i rukom promiješala kosicu dječaka, kao da mu daje nekakav naopaki blagoslov. 

Skočila sam sa stolice i, prije nego što sam se sjetila da je pristojno pozdravim, zatvorila za sobom vrata. 

Kad ne bi bilo ovih koji bolje znaju koliko je tješnje, poderanije i maglenije u tuđim glavama, nego u njihovim vlastitim, svijet bi možda napokon prodisao. 

Noge bi lako usmjeravale svoje korake. Ruke bi znale što primiti a što dati. Jednako kao što srce još uvijek uspijeva pogoditi kada je vrijeme za tik, a kada za tak. A zrak, kada tko dolazi na red za udah, a kad za izdah.

razlika između duše i duha

Za interakciju s vanjskim svijetom potrebni su osjetilni organi i organi za kretanje, ali da bismo stekli iskustva iz vanjskog života potrebno je služiti se umom. 

Oko ne vidi samo po sebi. Ono gleda, ali da bismo iz tog gledanja dobili iskustvo, potrebno je znati što se to vidi. 

Može se zaključiti da se onime što se fizičkim okom vidi, može manipulirati. Dapače, manipulira se na veliko. 

Nemojte biti potišteni ili nesretni ako vam naglo oslabi vid. Moguće da se upravo budite za nešto novo. ❤👀

 

bankomati za slijepe i slabovidne

Znači, Unija je obećala na sve bankomate ugraditi pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, do 2025. godine. Zašto to nije dobra ideja? 

Osim što nema smisla, jer se gotovi novac sve manje koristi - svi, dakle, svi prelazimo na plastiku i na digitalu - ono što je očito, nitko ne spominje: 

Do bankomata trebate moći doći. Put treba biti siguran i prohodan. Što podrazumijeva da makar nema rupa u koje se moze upasti, ako već ima pregrada, i ako semafori ne rade jer su još davnih dana strgani gumbi za zvučnu signalizaciju. 

Ali recimo da je ovako: 

Netko vas doveze autom ili donese u naramku, i čeka kraj vas da baš vidi kako ta nova igračka radi. Možda vam je to najpoznatiji i najdraži netko, ali... Razumijete? 

Ali vjerojatnije ovako: 

- Ajde, evo ti, sad imaš bankomat, nemoš se sad pravit da nemaš para. 

:D 

Kao da se inače pravimo. 

On vidi, vi ne vidite. Dok vi izbrojite i dok se snadete... razumijete? 

Odjednom nemate. 

Razumijete? 

Ova nova, lijepa gesta nas samo čini još ranjivijima. 

Budale nalemaju slabijeg od sebe iz vica, a sad će lemanje imati i svrhu. Sad će im to još bit i plaćeno. 

Inače su mi jako komične te nove super kul ideje, kao da su svi zaboravili da se sa zlatnog posuđa prešlo na zlatnike, iz vica, a ne zato što su zlatnici praktičniji. Ili kao da se sa zlatnika prešlo na papir, jer je nekome baš tako puhnulo u glavu, a ne zato što je papir lakši, ili kao da se sa papira prelazi na plastiku zato što vas netko želi prevariti i zamijeniti sve fiat novcem, a ne zato što se papir lako izgubi, pa ti onda pjevaj. 

A zapravo je novac izmišljen zato da ga date umjesto onoga što se ne može dati nikom. Ne moze. Ili ne smije. 

💸 💸

Kad se krene pricati o energiji novca, nikom ne pada na um da je energija - nevidljiva oku obicna covjeka. 

A da je materija - iluzija.  

(Sad kao da cujem one duhovite medu vama: 

- Aj, aj, ako ti je iluzija, daj ti to 'vamo, hehehe.

- Evo ti, na!)