Khamsa, otvoreni dlan desne ruke, Fatimina ruka ili Fatimino oko, talisman za zaštitu od zla, posebno od urokljiva oka ili pogleda, koji povezujemo s mističnim religijama davne prošlosti, i koji danas, makar mi zapadno orijentirani (ako ovakva fraza uopće ima smisla), sa strahom i čuđenjem prepoznajemo na nakitu ili suvenirima koje nose ovi sa istoka, bila je prva asocijacija na pitanje zadano u naslovu.
Zato što se obično prikazuje s otvorenim okom u sredini tog otvorenog dlana, najočitiji je primjer povezanosti oka i ruke. Ili prevedeno na jezik osjetila, između vida i dodira: Dodirom se vidi. Ne, može se vidjeti, nego se zaista - vidi.
Da isto vrijedi i obratno, to mi kao slijepoj osobi, ne mora nitko objašnjavati. Dakle, pogledom ili očima ako vam je tako draže, se dira. Ne, može se dotaknuti, nego se zaista - dodiruje.
Jednako kao što rukom možete nekome nanijeti zlo, ili mu donijeti pomoć, pokazati mu put, ili donijeti olakšanje, zaštitu ili usmjeriti bilo kamo, tako možete i pogledom, bez da izustite i jednu jedinu riječ, nekoga probosti ili zavesti ili jednostavno pustiti na miru.
Jedno i drugo, naravno, ovise, možda i više, o načinu na koji ih tumačimo, nego o namjeri s kojom ih koristimo. Kada ih koristimo kao sredstvo komunikacije.
U svakom su drugom slučaju, jednostavno, sredstva, alat za preživljavanje. U smislu da ćete rukom ubrati jabuku sa stabla ili uzeti kolačić iz zdjele, ako vam drago, dok okom možete samo opaziti gdje se nalazi. Ili u trenutcima dokolice, rukom ćete napisati pjesmu ili mijenjati kanale na tv-u, ako vam drago, dok okom možete samo pratiti točke i linije kako se izmjenjuju. Ili u trenutcima fizičkoga rada, rukom ćete oprati osjetljivi veš ili iskopati rupu neprijatelju, ako vam se hoće, dok oči možete pri tom činu i zatvoriti da vas ne izdaju.
Pretpostavljam da zato i jesu izumljeni izrazi da se oči mažu, i da su oči samo za plakanje, dočim je ruka uvijek ruka. Bez obzira jeste li ju ukrasili kanom, tetovažom, umjetnim noktima ili izgriženima, dodir i silina pritiska, rijetko kada lažu. A mogu li prevariti? To je, mislim, stvar mozga. Namjere i tumačenja.
Tako je Fatimina ruka postala simbol zaštite, posebno onih najranjivijih; žena koje su trudne ili pokušavaju zatrudnjeti, i djece, te onih koji nemaju drugog zaštitnika osim boga.
Štiti li zaista, otvoreni dlan koji ćete pokazati onome tko je jači, fizički jači, od vas, ili ga pokazujete samo zato da ga sjetite na to, da ste vi goloruka i da se nećete boriti s njime, čak ni ako vas prilike prisiljavaju na to, a da je on, u usporedbi s vama, naoružan, makar samo mišićima i mnoštvom koje je skupio iza sebe, i da računate na samilost, ako ne na poštovanje i zdrav razum. Jer božanskom se oku ne može uteći.
Onome svevidećem oku, koje svatko od nas posjeduje, čak i oni koji ga nisu svjesni; neki to zovu Savjest - ono nešto što nam svima bliješti iznutra.
Neki put da oslijepi ili zaslijepi, a neki drugi da osvijetli i pokaže put.
No comments:
Post a Comment