mnogookost (21)

Pronalaze me, u zadnje vrijeme sve češće, članci, postovi i videa, neki znanstveno utemeljeni, neki zabavni, a neki spiritualno-nagađajući, o povezanosti crijeva i mozga na način: što je mozak glavi, to su crijeva tijelu. 

Namjerno koristim riječ crijeva (dok prevoditelj uglavnom koristi riječ želudac ili probavni sustav), zbog priloženih im ilustracija, koje nastoje prikazati vizualnu sličnost, gornjeg i donjeg ljudskog organa: dugačke, cjevaste, ružičaste vrpce posložene, savijene, zgusnute i nabijene u kupolasti koštani prostor lubanje, ili zdjelice. I zaista, usporedivši slike iz ozbiljnih udžbenika anatomije, arheologije ili antropologije, kosti zdjelice, i svaki pršljen kralježnice, počev od trtične kosti prema gore, sliči na minijaturne lubanjice, svaki sa svojim dupljama za oči. 

A crijeva, kao i mozak, obojeni su srebrenkasto sivom. 

Što smo mi, u stvari? Koliko nas je, u jednom? 

Ne jednom, i ovdje smo, neki put u šali, koji put ozbiljno, viđali oči, Oči Koje Vide, posvuda po tijelu: u narodu je dobro poznata ona o 'očima u gaćama' i mozgom u istima. Filolozima su dobro poznate sveze između riječi mudrost i riječi muda. I još više i dalje i dublje od toga: 

- mens, mensis, m. - mjesečni ciklus, mjesec 

- mens, mentis, f. - um, mudrost, pamet 

- mentula, mentulae, m. = riječ kojom se narodski opisuje muški spolni organ (mali mozak)

Mjesec je okrugao, čak i kada ga mi ne vidimo kao takvog, kako vrijeme prolazi, kako se vrti u (svom) krugu, tako se i nama čini da je svaki put drugačiji i na drugom mjestu. Efekt ogledala. 

Mudrost je 'nevidljiva', ona koja se samo očituje. Vrijeme pokazuje je li bila 'prava' ili 'lažna'. 

Muda su to što jesu. Oprašivač, kojeg je potrebno pripitomiti, ukrotiti ili kontrolirati, inače - gužva! 

Zato ovdje priložimo, sliku figurice stare par tisuća godinica. Bujna mjesečeva ratnica sa pticom na glavi, a ptica je sova, simbol mudrosti i promišljenosti, koja u obje ruke, pobjedonosno drži dvije zmije, koje joj neće nauditi. 

Žena je širokih bokova, u dugoj suknji sa sedam volana, i pregačom pod kojom je zaštićen najsvetiji i ranjiviji dio njena tijela. Golih grudiju, koje osjećaju, vide i hrane. I s još nedovršenim izgledom glave, koja slobodno može biti i podloga za još kakvu nadogradnju.  

pjege i mrlje

Mislite li ikad o tome, koliko li je samo bolnih provjeravanja morala proći svaka mrlja na krznu vaše mačke prije nego se zaključilo da će, iako je beskorisna moći ostati tu i takva kakva jest za ukras, jer je bezopasna. A koliko se radilo na fizičkoj veličini njezina tijela i utjecalo na mijenjanje ukusa i navika, na primjer prehrambenih, da bi bila dostojna ući pod krov vaš, samo da biste se mogli hvaliti pred ljudima i bogom, da posjedujete ili živujete u istome prostoru sa pravom divljom zvjerkom. Od pume, tigra ili leoparda, do Tomija ili Garfilda, morao je biti dug put. 

Isto se može prenijeti i na one manje divlje stvorove, koji se ne mogu više vidjeti ni u zoološkim vrtovima, nego samo na starim dokumentarcima u kojima ljudi fotoaparatima i skupim kamerama vrebaju u pustinjama ta preplašena bića na rubu izumiranja, jer puške i topove nije više moderno trošiti na zvijeri, oni su za ljude. 

Koliko li je svaka pruga na leđima zebre muke prolazila, prije nego  što je netko zaključio da će baš taj i takav raspored crnih i bijelih, lijepo izgledati na gradskim raskršćima? 

Pernata stvorenja, i ona koja rone ili gmižu, još dobro i prolaze, sisavci su oni koji prođu loše, možda zato, tko bi to znao, što su sličniji nama. 

Perje ptica se dijelilo na ukrasno i obično: pero paunovo ste mogli staviti u vazu, pero guske, patke ili kokoške, u jastuk. Nitko, naravno, to više ne radi, makar koliko ja vidim i znam. Otkad je paunovo pero ili oko(?) postala biljna bolest. Otkad su nam djeca i mlade nevjeste, razvile alergije na perje. Prešlo se na plastično cvijeće. Spava se na pjeni od poliestera. Sve provjereno, certificirano, kontrolirano i izumljeno ljudskim naporima. Stoput bolje od prirodnoga. 

Ribe, rakovi, školjke i uopće vodena bića se dijele prema okusu mesa. Zmije, kornjače i gušterice, prema spremnosti da vas ugrizu. 

I ne ide se dalje od toga: vrabac je vrabac. Lasta je lasta. Roda je roda. A zmija je, zmija je - zmija? Kornjača je stara baba, smežuranog vrata, a gušterica ona mršava nepoznata žena što se izležava na balkonu i ne znaš ti koja je ni šta 'oće ona od vas. Sve vas mami, doziva, draži, a ti ne znaš je li otrovnica. 

Pa sad recite, je li bolje mučat s mirom, neka misli što god je kome drago, nerijetko su baš te tuđe misli jedina, ako ne najbolja, zaštita. 

Svako živo biće cijeni svoj vlastiti život kao da je baš on najveće bogatstvo. Nitko nije došao na ovaj svijet radi nekog drugog. I baš ta predivna sebičnost je ono što nas drži na okupu. Većina nas to razumije; bez nečije slike o sebi, moje slike ne bi bilo, razumijete? Ali sebi sam ja centar svemira. Nikako ne netko izvan mene. Ovi što su izvan, samo su potvrda da sam to što jesam: 

Svaka točka, svaka pjega, svaka pruga, svako pero, krljušt, kost i kosa, su tu i takvi, baš onako kako treba! 

Sadhguru: Stvaranje Svemira - Neispričana priča o Velikom Prasku (Big Bang!)

Postanak svemira - Zvukovi kreacije 

Danas moderna znanost dokazuje da je sve što postoji samo vibracija. Nije to moj izum, to je znanstvena činjenica. Tamo gdje je vibracija, mora biti i zvuk. Prema tome, vi niste samo vibracija, vi ste i zvuk. To je to što vam moderna znanost govori. 

Jednom davno, u davna vremena, netko vam je bio govorio da je u početku bila riječ, i da je riječ - Bog. 

Riječ je zvuk. 

Kad bih vam sada rekao "Da!", vi biste pridodali neko značenje tome, zato što slučajno govorimo istim jezikom. Kad ne biste znali jezik, čuli biste samo zvuk, glasanje. Kad bih progovorio jezikom koji vam nije poznat, mislili biste da izvodim gluparije. Ne biste znali, govorim li nešto što nekome možda i ima smisla, ili se samo pravim važan. Dakle, riječ je samo zvuk. 

U tom kontekstu je i rečeno da je Riječ, Bog, jer je svakome tko je promatrao svemir izbliza, jasno da ono što je stvoreno i ono što stvara, ne može biti odvojeno jedno od drugog. Ako ih razdvojite, ovo prvo se raspada. Proces stvaranja ne može postojati niti jednog momenta, ako nije spojeno na izvor iz kojega teče, zato što to nije nešto što se dogodi jednom i više nikad. 

Stvaranje je proces koji se neprekidno događa. Kako ga onda razdvojiti od izvora? Zato je i rečeno da je u početku bila riječ. U značenju, kad se počelo manifestirati iz onoga što nije bilo manifestirano, prvo što se dogodilo bio je zvuk. Čak se znanstvenici slažu s time, nazivajući to velikim praskom. Prasak je zvuk. 

Sada, da vam ispričam kako joga objašnjava o čemu se radi. 

Mogao bih to jako pojednostavniti, ali zato što se radi o dimenziji koja nije svima dostupna, bolje je govoriti u prispodobama. Ovako ide priča: 

Šiva je spavao. Ovdje se ne misli na osobu, ili na jogija. Šiva je ono što još nije, ono što će se tek roditi. Ono što još nije, može samo spavati. I na njega se uvijek gleda kao na Mračnoga, ono što je u mraku, u tami, što se ne može vidjeti. 

Dok on tako spava, prilazi mu Šakti i gleda ga. Ona želi da se on probudi, jer želi plesati s njime, želi se igrati. U početku, on ne sluti ništa. Čvrsto spava. Ali kasnije se budi. 

Bilo tko, kad se prene iz duboka sna, u početku je gnjevan. Recimo da vi spavate i netko vas stalno gurka, ne bi vam bilo važno koliko je predivna ta osoba koja vas budi i koliko je volite, razljutili biste se! Tako i on. Ljutit je, viče, urla i ustaje. Zato je njegov prvi oblik, i njegovo prvo ime, Rudra. Riječ "rudra", označava onog koji urla. Prvi i jedini bog koji je postojao u Indiji, je bio Urlač. Znanost to urlanje naziva praskom. Znanstvenici također kažu da, kao što je jednom bio veliki prasak, da je moguće da ste dogodi i veliki stisak(?) - BIG CRUNCH - obrnuti proces, koji će sve dovesti u sada i ovdje. 

Neki znanstvenici čak kažu da je bilo nekoliko tih prasaka, a ne samo početni jedan. Znanost oduvijek vjeruje da sve što ima početak, ima i završetak. Ali sada su počeli govoriti o beskonačnom svemiru. Polako postaje popularna teorija da je svemir beskonačan i beskrajan. 

Paul Steinhardt, direktor Centra za teoretsku znanost sa sveučilišta Princeton, je napisao knjigu Endless Universe. Kad smo se sreli, pitao sam ga "je li moguće da nije bio samo jedan prasak, neko urlik, zvuk koji je trajao neko vrijeme?". 

Razmislio je malo, i razmotrivši još neke stvari, složio se samnom. "Nije se to dogodilo u jednom trenu, morao je i zvuk potrajati neko vrijeme, a onda se sve počelo odmotavati." 

Pitao sam, što misli koliko se puta to moglo dogoditi. Odgovorio je da ne može točno odgovoriti koliko puta, ali da je očito da je zaurlao više od jednom. Tad sam rekao, "Ako vas ikada vaša istraživanja dovedu do otkrivenja, sjetite se da ste jednom čuli da je zaurlao osamdeset i četiri puta do sad." 

Pitao je "Kako to možete znati? Na osnovu čega?!" 

"Gledajući u svoj vlastiti sistem, mogu reći da je svemir praskao 84 puta i da će praskati još puno puta. Najviše do 112 puta. A kad zaurla taj zadnji put, tada neće više biti početaka ni krajeva, nego će se stvaranje odvijati neprekidno." 

"Kako to možete znati?", pitao je. 

"Kad gledate posječeno stablo" odgovorio sam "ljudi po godovima znaju kad je bila suša ili poplava ili požar. Slično tome, ako se zagledate u ljudski sustav, sama povijest svemira je zapisana u njemu. Svemir je zaurlao 84 puta." 

Ovo sad je 84-ti krug, i nastavit će se do 112. Samo se toliko može dogoditi. Sljedeća dva nisu od fizičke prirode. Njih 112 će biti fizička. Zadnja dva neprekinuta. Šiva je do sad zaurlao 84 puta, i urlat će sve do 112, nakon toga će se povući. Više neće biti materijalne stvarnosti. 

Zbog toga, zato što sada živimo u 84-toj kreaciji, postoje 84 čakre, i joga je razvila 84 tipa asana ili položaja. Postoje 112 različita tipa meditacije, ali 84 osnovne asane, jer se one odnose na prošlo sjećanje. Sve ostalo je budućnost. 

Od njih 84, 83 su se već dogodila, a ovaj 84-ti se još uvijek stvara. Dakle, dok se svemir stvara, istovremeno se i rastvara. Proces rastvaranja nekih od prošlih stvaranja je počeo, i oni se još uvijek rastvaraju. Od ovih 84, njih 20 je u različitim stupnjevima rastvaranja, dok su se ostali kompletno rastvorili. To možete vidjeti u vlastitoj svijesti, gledajući ovaj svemir, jer na neki način on sadržava iskustva svega što je nekad bilo. 

Karma svemira 

Kao što prenosite svoje iskustvo života na sve što radite, tako i proces stvaranja isto nosi svoja iskustva prošlih stvaranja u ono sljedeće, čak i kad su posve različiti. 

Ako ste, naprimjer, igrali nogomet kao dijete, prije 25,30 godina, i sada, zateknete razbojnika u svojoj kući, udarit ćete ga nogom, kao da šutate loptu. Udarac nogom za koji ste mislili da je potpuno zaboravljen, još postoji negdje u vašem sistemu, i iskoči onda kad vam treba. 

Možda ste trenirali nogomet samo par mjeseci, ali to je ostalo negdje u vašoj memoriji, i pronašlo je izraz u nekom potpuno drugačijem, nepovezanom prostoru i trenutku. Na taj način se raste. Mi to zovemo karma. 

Kao što postoji individualna karma, tako postoji i univerzalna. Postoji karma kreacije, jer je sama kreacija karma. Čin stvaranja, zar nije čin? Čin je karma. Ono što ostane, temelj je za sljedeću fazu, pa za sljedeću, pa za sljedeću. 

Tako i ovo, 83 se puta dogodilo, 84 se događa. Mnogi od onih starijih su se kompletno rastvorili. Oni postoje kao iskustvo, prošlo sjećanje, ali nemaju živući status. Neki su postali jako jako tihi, neki su malo glasniji, neki su dosta glasni, a neki su gotovo jednako stvarni kao i ovaj sada. Ali oni su u procesu nestajanja, a to znači da se neće više ponoviti. 

84 je broj (ne 42) 

Kad ste bili dijete, vaše tijelo je proizvodilo godišnje, recimo, sto milijardi stanica. Kad ste imali 35, taj broj je malo opao. Kad vam je bilo 45, broj je opao još malo više. U 55 još malo više, u 75 će opasti još i više. Doći će vrijeme kada se ono što umire, nestaje, neće više moći zamijeniti. tako vam se dogodi starost. Točno tako se događa i stvaranje svemira. 

Rastvaranje se događa stalno. Čak i u ovom stvaranju, rastvaranje se događa, ali zato što stalno dolazi novo, zato je sve vibrantno. 

Kad stvaranje dođe do određene točke pa stane, nakon nekog vremena, tad se događa samo rastvaranje, i nakon nekog vremena ostaju samo otisci sjećanja, ne ostaje ništa materijalno, ništa živo. U tom smislu, samo njih 21 još uvijek postoji. Preostalih 63 su kompletno nestali. Nigdje ih ne možete pronaći, ali postoji unutar vašeg vlastitog sistema, memorijski otisak, sjećanje na njih je još živo. 

Ovaj sadašnji svijet je jedina realnost. Sve ostalo je u procesu nestajanja. 

U ovom tekućem svijetu, postoje njih dva: jedan je materijalni koji u sebi nosi memoriju na sve što je već bilo i prošlo, i drugi je sami izvor stvaranja, koji je baza za budućnost. 

Kada dozvolite sebi da vam prošlost postane budućnost, mi kažemo da je to vaša karma. Dozvolili ste da vam se prošlost ponovi, ne postoji u vama ništa novo. Nemate nikakvu budućnost, stalno ćete se ponavljati. 

Hodati spiritualnim putem 

Kad kažete da ste na spiritualnom putu, na jednoj razini, govorite da ne želite ponavljati stalno iste stvari, želite se kretati prema naprijed. Ne želite biti dio kruga, ne želite se vrtjeti uvijek u istom krugu. Kad kažemo "Takva mu je karma", mislimo "On nikamo neće stići". Ali on misli da se kreće, iako se kreće u krugovima. On misli da je svaki krug novi. Zato što ima jako slabu memoriju. 

Svi su u nekakvom stanju demencije. Ne sjećaju se što je bilo prije maternice njihove vlastite majke. Tako da im svaki put kad prođu kroz nju, misle da je prvi put. To vam je kao da hodate na pokretnoj traci. Dojam je da hodate, i zaista hodate, ali u stvari se ne mičete s mjesta. To je karma. 

Dakle, ova dimenzija koju sada promatramo, postoji na dvije razine: jedna je dogodila, druga se događa. Baš kao i vaše rođenje, rodili ste se, ali na neki način još uvijek se rađate. I vaša se smrt dogodila, i još se uvijek događa. Onog trenutka kad ste se rodili, učinili ste prvi korak prema grobu, i još uvijek idete prema njemu. Sada samo čekate da stignete do tamo, ili gledate kako to još malo odgoditi, ali to je to što se događa i što se već dogodilo. 

Ali postoji druga dimenzija unutar vas, kojoj se rođenje nije dogodilo, niti će se dogoditi smrt. Jedino kad dotaknete tu dimenziju, imat ćete nešto što se zove budućnost, inače imate samo karmu. Karma je ponavljanje prošlih događaja kao da su budući. Možda su malo promijenili boju, ili način kako to radite sada, ali to je uvijek ona ista stvar koja vam ide na živce, ništa drugačije ni bolje. Radite iste stvari koje je radio i pećinski pračovjek. 

Kako očistiti memoriju prošla 84 kruga

Memorija je kao sidro. Bacili ste sidro i pokušavate otploviti brodom, u najboljem slučaju, taj će se brod kretati u krugovima. S duhovnim vježbama mi pokušavamo iščupati to sidro, ili presjeći konopac koji nas drži privezanim za to sidro, tako da možemo pokrenuti brod kad nam se bude htjelo. 

Sve su duhovne vježbe bazirane na tome, želimo se osloboditi. 

Sloboda od sjećanja ne znači da trebate zaboraviti ono što je bilo prije, nego da se trebate osloboditi onih sjećanja koja vladaju vama. 

Sjećanja nisu samo unutar vašeg uma. Svaka stanica tijela se sjeća. Toliko je bar svima jasno, ne samo preko genetske znanosti, i sličnog. sSvatko nosi u sebi memoriju na svoje pretke, ne samo da sličimo fizički na njih, nego se i ponašamo poput njih. 

Ima puno aspekata u tijelu koji jasno govore da je memorija ova 84 postajanja, još uvijek u našim tijelima. A također je i u svakom atomu koji postoji. 

Želite ih pročistiti iz svoga sjećanja, ali istovremeno vam daju osjećaj pripadanja, koliko god vas i sputavaju. Uglavnom, memorija ne popušta tako lako. 

Kad radite duhovne vježbe, pokušavate presjeći sve to, jer se inače ne možete kretati slobodno. 

Memorija je to što daje integritet i stabilnost vašem tijelu i svemu što vas čini takvima kakvi ste sad. Ovo tijelo ne bi moglo biti stvoreno bez memorije. Bez memorije jednostaničnog organizma od kojeg ste postali, bez svih informacija o procesu evolucije koja se morala dogoditi, ovo sada tijelo ne bi moglo postojati niti držati se kao cjelina. 

Memorija vam nije neprijatelj. Radi se samo o tome da vi ne znate kako se nositi s njome. Previše ste u njoj, i u tome je problem. Sada želite izaći iz toga. Želite nekako iskoristiti memoriju, a da sami ne budete iskorišteni od strane memorije - to je spiritualna sadhana. 

Želite imati budućnost koja je drugačija od prošlosti. 

Iz knjige "Of Mystics and Mistakes" 

 

epidemija ili pretjerivanje s dijagnozama?

Izvor: isha.sadhguru.org/en/wisdom/article/attention-deficit-disorder

Je li ADD/ADHD moderna epidemija ili prekomjerno dijagnosticiranje?  

Kad se radi o fizičkom tijelu i umu, ne postoje dva čovjeka koja su ista i koji imaju iste sposobnosti. Ono što jedan čovjek može napraviti, na fizičkom ili mentalnom planu, neki drugi čovjek možda i ne može. Ne treba nikome titula za takve stvari, naziv poput ADHD ili ADD ili tome slično. Ono što treba gledati je, kako poboljšati to što stvarno jesi. Eto, netko ima poremećaj pažnje, a ja sam u svoje vrijeme patio jer sam prepažljiv. Kad bi me zaokupirala jedna stvar, ne bi mogao prebaciti fokus ni na što drugo. Samo bi gledao tu jednu stvar, satima. Ljudi su mislili da je to velik problem, također. Smetalo im je što buljim u samo jednu stvar čitavo vrijeme. 

Ne postoji standardna pažnja 

Dobro se sjećam, moj otac koji je akademski bio izvrstan u svemu, na nesreću je proizveo ovakvo dijete kakvo sam ja. Bio je vrlo strog u vezi učenja, svake večeri, mi djeca smo morali učiti od 7.00 do 9.00. Ja bih uzeo neki udžbenik, otvorio ga, nije me bilo briga na koju stranicu, i samo buljio u neku sitnu točku na toj stranici. Ta sitna mrljica bi okupirala svu moju pažnju, tako da ne bih pročitao ni jednu jedinu riječ. Ali bio sam miran, i gledao sam u knjigu, dakle, knjiga je okupirala svu moju pažnju. 

Čitav je svemir u jednoj točci. Mnogi su ljudi proveli čitave živote gledajući kroz mikroskope, u molekule ili u atome. Ali, kad to dijete radi, svi govore da će poludjeti, da je preokupiran glupostima. 

Znači, nemoj samog sebe etiketirati ovakvim ili onakvim. Tko odlučuje imaš li poremećaj pažnje? Postoji li nekakav standard, pravilo o tome koliko pažnje moraš imati, a koliko možeš razviti. Ne, ne postoji, sve je to izmišljeno. 

Etiketiranja 

Problem je u tome, što od najranijeg djetinjstva, ljudska bića bivaju etiketirana. A onda nose te etikete ostatak života. Onaj nivo pažnje koji si imao kad ti je bilo 5, 6, ili 15 ili 20 godina, može biti vrlo različit. Koliko vas nije uspjelo evoluirati od tad do sad? Prvi dan škole, ništa vam nije bilo jasno, ali kako je vrijeme prolazilo, prolazili ste i vi. Ili je netko možda prvi dan škole djelovao kao da sve zna, ali do kraja školske godine, ništa se dalje od toga nije pomakao. 

Ima li svatko istu vrstu pažnje? Definitivno ne. Mene nikad nije bilo briga što se događa u učionici. Jednostavno mi nije bilo zanimljivo. Ali zanimale su me svakakve stvari. Znači li to da imam poremećaj pažnje? Ne. Samo me nije bilo briga što je u tom trenu na školskoj tabli, i to je sve. 

With passion comes attention - interes + pažnja = uspjeh

Jeste li primijetili, kad ste bili mlađi, ili ako ste sad mladi, pa kad vam je netko privlačan, niste se morali koncentrirati da biste mislili na njega. Jednostavno bi vam zaposjeo misli. 

Namjerno dajem baš ovakav primjer, jer je ovdje očito da u svome tijelu imamo određenu kemiju koja podržava našu pažnju. Da bismo obratili pažnju na druge stvari, potrebno je uložiti malo truda. Moramo moći razviti interes za nešto što smatramo da je vrijedno pažnje. Ako vas nešto interesira, tada će i pažnja doći. 

Kakvo god da vam je sada stanje uma, ne mora takvo ostati do kraja vašeg života. Promijeniti okvire uma, je najlakša stvar na svijetu, jer je to najfleksibilniji aspekt onoga što jesmo. 

Promijeniti oblik tijela je mnogo teže. 

Ali, jako puno ljudi je i um pretvorilo u betonsku ciglu. Šta će im takva glava? Da udaraju njom u zid? Morate držati svoju glavu, um, misli, u što fleksibilnijem stanju, koje je moguće. Što je fleksibilniji, to ćete se bolje služiti njime. Zato, ne brinite o tome što vam drugi ljudi govore da ste. Zaboravite dijagnoze, prognoze i etikete. Ako želite, možete promijeniti čitavu strukturu vlastitoga uma, u trenutku. 

Your mind is your business !! - Vaš um je vaša stvar (ili vaš problem?) 

sadhguru.co/momapp <- download now 💥💥💥

čemu služe ruke? (12)

 

Lorem ipsum ILUSTRACIJA prvi put objavljena na X-u, za projekt #SaveSoil - handprints: 

~ You are the maker of your destiny, whatever you do affects your surroundings, pls be gentle on yourself, first. 

~ Power to transform, grow, create... 

~ What your hands are for? To touch, feel, beautiflyyyy! 

Lorem ipsum je nasumično odabrani tekst koji nema značenje, a koristi se u web dizajnu radi vizualne predodžbe gotovog proizvoda. Na mjesto Lorem Ipsuma, autor naknadno objavljuje svoje literarne radove. 

U tom smislu je i ovaj post: možda ne držite sve konce u svojim rukama, ali onaj vaš mali autorski doprinos je u svakome smislu Vaš Autorski Doprinos, koji se tiče najprije vas, a onda ovisno o načinu na koji ste dodirnuti, može uljepšati ili ogaditi okoliš. Možete zalepršati poput šarenog livadnog leptira, makar samo na kratak trenutak, a možete se poput sivog moljca zavući u ormar i gristi zimsku robu sve dok vam naftalina to dozvoljava. 

Možda (još) ne možete birati mjesto, vrijeme ni cilj, možda ne znate čak niti jeste li leptir ili ste komarac, konjska muha, ali vaše je svakako pobrinuti se da napredujete (to je vaše jedino pravo i vaša odgovornost: dopustiti tom crvu, koji je bio jaje, da već jednom okrilati), i da uživate u procesu rasta. Pa bio i bolan. Rast nerijetko to jest. Ali bol ne mora biti nesnosna. Može biti i slatka. Kao slatka neizvjesnost. 

Gorko ili slatko je vaš lorem ipsum. 

proždrljivost

Prije nego što je internet omogućio svijetu da postane selo u kojem svatko svakoga zna, još je i imalo smisla za nešto što se nama čini nečuvenim ili neviđenim, reći: 

- Pa! Dakle! Ovoga nema Nigdje! u svijetu! Samo se u nas ovo može! 

Razvidnije je, ako imate oči da vidite i ako hoćete vidjeti, nego ikada prije, da je baš taj "razvijeni svijet" izumio "sva zla svijeta".

Bilo je svega oduvijek, naravno, ako ste imali vremena da čitate sitna slova, ona između redaka, i ona nepisana i neizgovorena. Ta tko bi se ponavljao tako uporno kao povijest?

U redu, što je to što ne vidite? 

Da gubite glave zbog stvari koje vas se ne tiču. Uzimate tuđa (pri)viđenja za svoja. A kad vas se opomene, tješite se hranom za dušu ma koja god da bila. 

Usta su vrata pakla, stara je to izreka, ne ukalja toliko čovjeka ono što kroz njih ulazi, koliko ono što izlazi iz njih, psovke, kletve i klevete svih vrsta, boja i oblika. 

Trebalo bi zatvoriti usta, umjesto što se izabralo zatvarati oči. 

a-a-a- vidim te!