moja mahashivratri agenda

Sve se može pretvoriti u filozofiju ili u tajnu: to je lakši i širi put, onaj na koji nas upozoravaju u svim evanđeljima. Za stvarne se stvari treba pomučiti. I sad namjerno usporedbu tvorim baš ovako, iako će mnogi reći da vjera, duh, duša, put, istina, život, štogod!, ne mogu i ne smiju imati s materijom ništa, ili bar ne puno previše veze. Da treba nositi što manje prtljage, treba dosta odricanja, i ovakve priče. 

A baš se tako počinje s filozofiranjima, o stvarima o kojima se ne zna ništa jer su uvijek blizu i jer su jednostavne. Toliko na blizu i toliko svakodnevne da kad ih primijetimo kao čuda, jedini problem stvara priznati sam sebi vlastito sljepilo. Još bi lako s tim što će netko drugi mislit, druge se dade uvjeravat i moguće im se opravdavat, a kako to pred samim sobom, kad vas nitko ne vidi i nikog nema da presudi. 

Znači, imate tajnu. Lako je kad vas je dvoje ili više koji znate ili bar mislite, nadate se da jedini znate, da ne znate oko koje ste se tajne bajne složili i skupili i organizirali i za koju ćete život dati. A što ćete sam sa svojom tajnom. Kome je odati, ili pred kim se naslađivati što imate nešto što netko drugi nema. Koja korist? Ako je i vama tajna. 

I to vam je to: tako jednostavno. Otvaraju vam se vrata i prozori i strop i pod, kojih nikada nije ni bilo jer kuća ne postoji. Jer je sve kuća. Uvijek ste zaštićeni. 

Ono kad svi portali koje pratite vrište, da se dana tog i toga otvara portal ako samo uradite to nešto i to još nešto, nije sasvim neistina. Ako se sjetite da imate tijelo s osam otvora, nije teško vjerovati u još veće otvore i vrata koja se zatvaraju ili otvaraju kad se vi najmanje nadate, ali netko drugi a tko je van vas, može bolje vidjet i bolje o tom znat. Na nama je samo da prođemo ili stanemo sa strane, da se odmaknemo da drugi koji mogu, hoće ili žele mogu slobodnije proći, i to je sve. 

Što nas više prođe, po zakonu velikih brojeva, veće su i šanse da se što pokrene, u bilo kojem smjeru. 

Dakle, ovaj poziv, nije samo za odabrane, za pravednike, miljenike, inicirane, upućene, imućne ili za one "siromašne duhom" pa da ga se napune, iako će vas svatko zvati i usmjeravati k/ako mu je dano. 

Ja ću i u ovom krugu stati uz Sadhgurua, jer njegov način, plan, agenda nazovite to kakogod hoćete, ima najviše šanse da dopre do onog tipa ljudi koji mojem tipu ljudi prave najviše problema.   

Probdijte bar ovaj jedan prazan mjesec, sad namjerno kažem "prazan" radije nego "mlad", jer mladi vezujemo uz nastavke Sumrak sage, a zore su za buđenja puno primjerenija. 

Budni budite od sumraka do zore, neće vam bit prva a niti posljednja, to je obećanje. 

poravnanje planeta

Popularni populizator znanosti je bio pitan da prokomentira najave poravnanja planeta suncevog sistema koje se ima uskoro dogoditi, a kojima internet kao da je zasut do zaslijepljenosti. Niti ne trepnuvsi, gosp. Ante je rekao da, iako ima nesto malo istine u tome, sama informacija je beskorisna i bezveze, jer nebo nece biti cisto te se nece moci nista vidjeti. 

Dakle, nebo je za gledanje, a oci za plakanje (a plime i oseke se ticu samo vodenih bica) .

U nastavku, prenosim tekst sa pollex.hr-a: 

sto je o svemu rekao Sokrat prije par hiljada godina. (link na originalan post je na dnu)

I opet da podsjetim: 

PLEASE stay awake this weekend. 

ƪ⁠(⁠˘⁠⌣⁠˘⁠)⁠ʃ

• Astronomiju hvalim jer se čini da ona dušu nuka gledati prema gore, i da je odanle vodi onamo. (odozgo na još više)
• Možda je to jasno svakome osim meni, jer meni se čini da je suprotno. Ona posvema nuka dolje gledati, na način kako se sada njome bave.
• Kako misliš?
• A kakav je to nauk o nebeskim predmetima? Ako bi se netko uvijao i gledao slike na stropu, pa nešto time naučio, ti bi, čini se, i onda mislio da on motri mišljenjem a ne očima! Možda dakle ti lijepo misliš, a ja ludo. Ja naime opet ne mogu pomisliti da koji drugi nauk dušu nuka gore gledati osim onaj koji se bavi oko bića i nevidljivoga. Ali ako tko gore bulji ili dolje zažmiri u želji da spozna nešto osjetilno, velim da nikada neće ništa spoznati - jer nema znanja ni o čemu što je takvo - a da njegova duša ne gleda gore nego dolje makar proučava na leđima plivajući ili ležeći na zemlji.
• Pravo mi budi. Dobro si me prekorio. Nego, kako misliš da astronomiju treba učiti drugačije nego što je sada uče ako bi htjeli da to bude korisno za ono o čemu govorimo da će se učiti.
• Ovako: te krasote na nebu, budući da su na vidljivome, treba držati da su najljepše i najtočnije od onoga što se vidjeti može, ali da za istinom mnogo zaostaju, naime za kretanjima prave brzine i prave sporosti jedni između drugih, između sebe i unutar sebe, a to se poima razumom a ne vidom. Ili ti misliš da se poima vidom?
• Nipošto.
• Dakle, treba se služiti krasotom neba kao primjerima za nauk, upravo kao kad bi se tko namjerio na izvrsno nacrtane i izrađene nacrte Dedala ili kojega drugog umjetnika ili inženjera. Jer ako bi tko bio vješt u geometriji pa takve stvari vidio pomislio bi da su po izradbi vrlo krasne, ali da je smiješno promatrati ih ozbiljno kao da će tobože u njima naći istinu o jednakome, dvostrukome ili o kojem drugom odnosu.

Ali kod odnosa noći prema danu, noći i dana prema mjesecu, mjeseca prema godini i ostalih zvijezda prema tome i među sobom - neće, mislim, čudnim smatrati onoga koji drži da je to uvijek jednako i da nikad nimalo ne odstupa, premda se radi o tjelesnim i vidljivim predmetima, zatim neće čudnim smatrati nastojanje da se na svaki način shvati istina o tome.

Izvor: 

https://pollexhr.wordpress.com/2025/12/19/elementi-platonove-drzave-nasa/

mnogookost (25)

Poziv na budnost, tako ja to shvacam: Budni budite jer ne znate kad vas gospodar dolazi. 

Iz prispodobe o deset djevica koje su cekale zarucnika: pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. 

Mudre su uzele ulje uz svjetiljke, a lude nisu, pa kad im se ugasilo svjetlo htjele su uzeti od mudrih, ali mudre se usprotivise. 

Neke se stvari, jednostavno, ne mogu dati drugima. 

To jedno nesto, morate moci proci sami. 

p.s. 

Danas deset dana do Mahashivratrija, nadam se da se vidimo. 

(dan poslije valentinova, dan prije krnjevala: ostanite budni, bar da vidite razliku: iz znatizelje ili eksperimenta, testirajte svoje sposobnosti i ogranicenja, nema se sto za izgubit, a mozda - progledate) 

ヽ⁠(⁠｡⁠◕⁠o⁠◕⁠｡⁠)⁠ﾉ⁠.

rog za svijeću

- Nekome mjesec izlazi u podne, vikao je slušatelj radijske emisije koja prenosi što se događa u dubokom svemiru. Nije to bio sarkastičan komentar nekog dnevnog događaja.  

Dani jesu osjetno kraći, tako mora biti na našem kraju kugle. Voljeli mi zimu ili se samo pretvarali, zbog darova i vatrometa i kolača i pucketanja zamišljene vatre iz izmišljenih kamina. Ali svejedno, sunce izlazi na istoku u ranu zoru, pa bi tako bio red da i mjesec izađe i zađe u nekakvim okvirima. A ne da maše rogovima poput divlje životinje. 

- Pobogu, jeste li vi poludjeli, dajte se konzultirajte s nekim od pametnijih iz svoje vlastite branše. - stručno slušatelj stručnjaku saspe. - Jedino je mlad mjesec u sred bijela dana, jer je točno sunce među nama, a sunce je točno u sredini jedino u podne. 

Konekcija oko - jezik, a mozak bi se ispriječio točno u sredini, da je samo pogoditi pravo doba dana. Ne zna oko što je vidjelo, niti jezik što je lanuo. 

A zna li ruka što je natipkala? 

Veselim se Diwaliju ko da sam čitav život odgajana tako, umjesto što sam tek ovo zadnjih par godina, "upala u društvo odmetnika". 

Ovdje u mom ćumeziću, pucaju vatrometi kad god se malom princu slavi rođendane. Svakodnevica je toliko učmala. Više ne trzamo. 

Osim ako netko primijeti da svemir nije dobro uštimao sva nebeska tijela. 

#HappyDiwali <3

mnogookost (21)

Pronalaze me, u zadnje vrijeme sve češće, članci, postovi i videa, neki znanstveno utemeljeni, neki zabavni, a neki spiritualno-nagađajući, o povezanosti crijeva i mozga na način: što je mozak glavi, to su crijeva tijelu. 

Namjerno koristim riječ crijeva (dok prevoditelj uglavnom koristi riječ želudac ili probavni sustav), zbog priloženih im ilustracija, koje nastoje prikazati vizualnu sličnost, gornjeg i donjeg ljudskog organa: dugačke, cjevaste, ružičaste vrpce posložene, savijene, zgusnute i nabijene u kupolasti koštani prostor lubanje, ili zdjelice. I zaista, usporedivši slike iz ozbiljnih udžbenika anatomije, arheologije ili antropologije, kosti zdjelice, i svaki pršljen kralježnice, počev od trtične kosti prema gore, sliči na minijaturne lubanjice, svaki sa svojim dupljama za oči. 

A crijeva, kao i mozak, obojeni su srebrenkasto sivom. 

Što smo mi, u stvari? Koliko nas je, u jednom? 

Ne jednom, i ovdje smo, neki put u šali, koji put ozbiljno, viđali oči, Oči Koje Vide, posvuda po tijelu: u narodu je dobro poznata ona o 'očima u gaćama' i mozgom u istima. Filolozima su dobro poznate sveze između riječi mudrost i riječi muda. I još više i dalje i dublje od toga: 

- mens, mensis, m. - mjesečni ciklus, mjesec 

- mens, mentis, f. - um, mudrost, pamet 

- mentula, mentulae, m. = riječ kojom se narodski opisuje muški spolni organ (mali mozak)

Mjesec je okrugao, čak i kada ga mi ne vidimo kao takvog, kako vrijeme prolazi, kako se vrti u (svom) krugu, tako se i nama čini da je svaki put drugačiji i na drugom mjestu. Efekt ogledala. 

Mudrost je 'nevidljiva', ona koja se samo očituje. Vrijeme pokazuje je li bila 'prava' ili 'lažna'. 

Muda su to što jesu. Oprašivač, kojeg je potrebno pripitomiti, ukrotiti ili kontrolirati, inače - gužva! 

Zato ovdje priložimo, sliku figurice stare par tisuća godinica. Bujna mjesečeva ratnica sa pticom na glavi, a ptica je sova, simbol mudrosti i promišljenosti, koja u obje ruke, pobjedonosno drži dvije zmije, koje joj neće nauditi. 

Žena je širokih bokova, u dugoj suknji sa sedam volana, i pregačom pod kojom je zaštićen najsvetiji i ranjiviji dio njena tijela. Golih grudiju, koje osjećaju, vide i hrane. I s još nedovršenim izgledom glave, koja slobodno može biti i podloga za još kakvu nadogradnju.  

kolibrić

Sadhguru je napisao pjesmu o kolibrićima i shvaćam to kao znak da smo osigurali prolaz za našu vrstu. 

"Dok drugi zure u nebesa, čekajući čudo da se desi, ti znaš da je Život u krilu Majke Zemlje..." 

Progledati znači znati svoju poziciju u svijetu i djelovati u skladu s njom. 

Do sada smo mislili da je problem u nama. Krivili se misleći da se ispravljamo. Dopuštali drugima da nas popravljaju i sređuju nas prema svojim zamislima. Onima koje idu u prilog njima i njihovu usku krugu ljudi. 

Tražili oproste i molili bogove da nam skrate boli. 

"Ali ti ptičice znaš koji cvijet će dati to što tebi treba / Tvoj let čudesan tako da izgleda poput Čarolije / u koju je uloženo toliko truda..." 

 

Osjećam se voljeno i zaštićeno, iako na prekretnici. Što god da bude bilo, bit će preobražajno. 

 

Humming Bird

In search of Nectar
that is sparse and rare
You know which blossom
is willing to yield what you need
A flight so fabulous that
seems like Magic, that you work hard for

Those who do not know the
Nature of life and its Magic
look up to Heavens for the Manna
But you know, it is all in the
Breast of Mother Earth

Humm away for ever
and Ever

Subscribe Now

Get Isha Forest Flower

 

sanjač xxviii

Ptice su nemirne jutros. Nešto se događa. 

Miris je čudan u zraku. Zapaljena plastika. Ili tamjan. Da, onaj miris kojim komunalci prikrivaju smrad iz novih kontejnera za miješani i bio-otpad. 

Bože moj, znaju li? 

Nije ovo početak kraja, ne može biti. Počeo je kraj odavno. 

Noćas ćemo čekati da se pojavi mjesec na zapadnom nebu. I ostati tako sve dok se ne podigne sunce sa suprotne strane. 

Ljuljati se skupa s Majkom Zemljom. Kad ne znamo za bolju. 

Ljubim te ljubim te ljubim. Zauvijek. I oduvijek. 

Tankim ti prstima dodirujem drago klempavo desno uho. Dok plašljivim poljupcima kliziš sa drhteće donje usne do mršavog lijevog zapešća. Ispletenog modrim i zelenim žilama. Korijenjem. Koralja. Mi smo vodena bića. 

Rastvaramo i rastapamo. Ono gusto i ono kruto.

Rastacemo. I rastavljamo. Ono zapetljano i ono upetljano. 

I tamo gdje nitko ne misli da se moze proci, kad tad prolazimo. 

Mi smo vodena bica. 

U tuđemu svijetu. 

Dobro se je, što češće, sjetiti toga. 

U međuvremenu, 

oko i 

nakon njega: 

Volim te i čuvam te.