bum!!

Do današnjeg dana to nisam imala potrebu zapisati, ali znam sigurno da je doživljaj drugačiji, doživljaj svijeta, pročitane lektire ili filma, da je drugačiji kad ga dijelimo u grupi od onog kad ga "živimo" sami:  

Kad idete s društvom u kino, pa ako je to društvo stalno samo u ustima, glasno i bučno i nametljivo u svakom pogledu, onda znate da oni ne gledaju slike i da ne prate radnju, nego da pamte pokrete kako bi ih mogli, kad izađu vani, oponašati. I tako sve do sljedećeg filma. Sat i dvadesetak minuta u kinu, njima traje danima ili mjesecima, ovisno o dojmu i o suradnji drugih članova ekipe. Već na licu mjesta, ako se osjećaju slobodno, određuju tko će biti tko u stvarnom njihovom životu, dijele uloge, zadaju sporedne moguće zaplete i rasplete, i kao da ne razlikuju stvarno od nestvarnog, moguće od nemogućeg i ne priznaju činjenicu da bi bilo tko od njih možda mogao imati drugačiji plan ili dojam.    

Onaj koji je najglasniji taj je uvijek u pravu. Onaj koji je najbezobrazniji uvijek je onaj za kojim većina krene. Da li zbog dosade, ili zbog straha od izgona, ili zbog bojazni da se ne okrene protiv njih koji unaprijed o sebi misle kao o nedostatnima, glupima i nemaštovitima, inače se ne bi skupljali u ovakva društva; to je pravilo.  

Tako sam zapravo i shvatila da nisam ja ta koja je slijepa i koja slabo vidim. Ja sam samo ta koja vidi stvari drugačije od gomile, i koja se ne boji naglas reći to što je vidjela.  

- Što je vidjela?  

Duhove.  

Ono što vi vidite kao članove ekipe, prijatelje, susjede, braću i učitelje, ili da okrenem u suprotnu stranu, ono što vi vidite kao rivale i neprijatelje, opću opasnost, zloguke ptice, strance i nitkove, ja vidim kao duhove.  

Vidim namjeru. Kovitlac energije koja se valja prema vama ili od vas, ovisno od toga, da li vas primjećuje. Kovitlac energije koja se kotrlja ili čeka staloženo. Strpljivo. Nezainteresirano za ono što vi smatrate životom.  

To što sad zovem energijom, uglavnom je ono što pokriva - sve. Govorim "uglavnom", jer postoje mjesta koja su prazna. Te praznine pokrivaju članovi ekipe, prijatelji ili kako vam drago, iako bi ih trebali popunjavati. Ne popunjavaju ih na ispravan način. Dijelovi su slagalice ugurani na silu na mjestima predviđenima za nešto treće.  

I to tako silno i silovito da prijete čitavoj slici da se razleti na komade.  

Ako bi silu ispravljali silom, stvorili bi samo još više nasilja. Više nasilja ovaj svijet ne može više podnositi.  

Zato ovo radim. Zbog toga smo došli. Tome ova priča.