Jer to više nije potrebno. Jednako kao što danas malo tko zna za Morseovu abecedu, a kamoli da se zna koristiti njome. (Jednako kao što Pomorska večer na nacionalnim radio postajama više nema smisla, ali se održava.) Jednako kao što danas više nema smisla ići u školu da biste naučili tipkati sa svih deset prstiju, kad svi misle da je bitno - jer to govori puno o vama i vašoj osobnosti! - klizite li po touch screenu palcima ili kažiprstima.
A nije da sam se rodila jučer. Sad kad o tome razmišljam, najdraža mi je utjeha da su moji roditelji bili vidoviti, umjesto lijeni, nezainteresirani ili prestrašeni.
Mogu se sjetiti da je bila neka mašina u kući. I da je mama s vremena na vrijeme tražila od mene da "gledam" u svoje papire sa rupicama.
Budući da ona nije bila uporna, ili iz tona njezina glasa, zaključila sam da to nije za mene. Ako nikome, osim meni, ne treba, ne treba ni meni.
Teško je dijete naučiti nečemu nagovaranjem. Djeca uče opažanjem. svi tako uče. A nisam ja kriva, nitko nije kriv, što što ljudi uglavnom misle da je opažanje rezervirano i vezano samo uz fizičke oči.
Tako da se sad mogu sjetiti da sam mogla čuti!, da je netko od odraslih tješio mamu ovakvim riječima:
- Ona je kao prazna čaša, što god uliješ u nju, to će biti to.
Možda u smislu: Ti ćeš biti odgovorna za to kakav će joj biti život. Ona svijet vidi tvojim očima. Pazi što joj govoriš. Pazi kako opisuješ stvari.
Ona je izabrala uljepšavanje svega. Čak i onda kad nas je to obje stajalo života.
Mogle smo zajedno rasti. Možda je ona, preko mene mogla, vidjeti da stvarnost nije tako strašna kako se njoj odrasloj činilo. A ja sam preko nje mogla učiti o društvenim smicalicama, pa smo do sada zajedno mogle porješavati puno više zagonetki.
Moji prijatelji, koji su izabrali da previše ovise, da previše vjeruju, ili rodbini ili sustavu (ovo potonje je češće: nitko ne želi vezati svoj život uz fizički nemoćnu osobu a da ga se na neki način ne slavi, hvali i pošteno plati) nose u sebi istu takvu tugu. Još im se nije dogodilo da su osvijestili svoje super-moći, ali koriste se moćju da fantaziraju o njima.
Iz razloga što sam rano shvatila da mi moja majka besprizorno laže, danas sam to što jesam.
Jučer, prekjučer, ne znam sad točno, slavilo se i obilježavalo Brailleovo pismo:
"Jupi!! Prilika za slijepe da pročitaju sami o svojim ljudskim pravima!" - u tom tonu.
Englezi neka čitaju na engleskom, Rusi na ruskom, mornari i podmorničari na točkice i crtice, gluhi i nijemi na mote, koliko jadan moraš bit za ovo?!
Jadan, ili lukav? Sva moć je u rukama, u jeziku, u glavi! onoga tko ih pozna sve!
No comments:
Post a Comment