kako sam naučila yogasane

Jednostavno, nisam rekla instruktoru koliko slabo vidim, a traži se da oči, ionako uglavnom, budu zatvorene. 

Možda bi bolje pitanje bilo, jesam li ih uopće naučila, budući da ne znam sanskritske nazive, a pogotovo nemam pojma držim li ih onako kako upute upućuju. 

Međutim, neke stvari su mi u samom procesu učenja u grupi, pomogle shvatiti da sam u dosta boljem položaju nego što sam mislila da jesam. Polako, objasnit ću: 

Dobra je, predobra stvar, što nema dodirivanja. Inače uvijek neki trener pronađe razloga da vas namješta, rasteže, razvlači ili pipka. Sve za vaše dobro. 

- Stani ovako. Vidi kako si sad lipa. Svi će bit ljubomorni.

Slušate upute, doduše, očekuje se da promatrate kako se savija osoba koja već zna što radi, te da ju oponašate što bolje možete. Ali, slušate glas, koji vam govori gdje vam treba biti noga, a gdje ruka, na koju stranu treba okrenuti glavu, a na koju ramena i koljena. 

Ako znate na kojem kraju vam se nalazi glava, lijevo i desno ne bi trebali biti problem. 

Imate svoja dva metra koliko je dugačka prostirka, držite svoju crtu, a onda je samo nebo granica. 

Čak je potpuno nebitno vrte li svi instruktorovu desnu, a jedina vi svoju vlastitu, onako kako ste čuli da vam se kazalo. 

Čak nije važno, jesu li to svi opazili, pa pokazuju tiho glavama u vašemu smjeru. 

Čak ni onda kad instruktor, strpljivim tonom progovori: 

- Evo ovako kao Sanja. Pogledajte kako Sanja radi. 

U stvarnom životu mi je stvarno jako mrsko i puno mi smeta kad netko pokazuje na mene drugima, tražeći da me se gleda ili na me ugleda. Ali ovo baš zvuči kao kompliment. Baš baš. 

Rođena za to. 

Druga predobra stvar je, ono što sam sama prozvala "držanje pogledom". Kad ste u položaju u kojem dodirujete tlo samo vrhovima prstiju, jedne noge i jedne ruke, ili samo jednog od nabrojanog, upute kažu da otvorite oči i fiksirate pogledom jednu točku pred sobom, i na taj se način očima držite u ravnoteži. 

Ja to radim oduvijek! To je bilo otkriće svih otkrića. Tome oči služe. 

Žao mi je što ne mogu ovo bolje objasniti. Kad pronađem riječi iz stvarnog svijeta koji bi odgovarale barem malo, ili dok ih netko ne izmisli, pokušat ću ovako: 

Na svijetu postoji ono što je stalno, čvrsto i stabilno, a postoji i ono što je sušta suprotnost svemu. Naravno, postoje i stvari, pojave i likovi koji su negdje između toga. Na primjer, tlo pod nogama, je primjer prvoga, zrak koji dišete, također. Primjer drugoga su obično, obični ljudi. A primjer trećega inventar u prostoriji koja vam je poznata. Iako, neki put, i nepoznati prostor može biti predvidljiv. 

Kad se krećete, važno je što sigurnije i hitrije stići od točke A do B. Pa se prebacujete kao majmunčić po lijanama. Ili prelazite s kamena na kamen, pazeći da ne remetite red, jer ćete se, po svoj prilici vraćati istim putem. Međutim to u vanjskom okruženju ne ovisi samo o vama. 

Naravno, ne grabite rukama i ne pipkate stopalima, fiksirate se očima. Držite se pogledom. Držite se za onoga ili ono, u što, ili kome možete vjerovati da neće voditi krivo. 

Uostalom, smatram da bi svatko trebao probati ovu stvar za sebe.