Ljudi kažu da su oči ogledala duše. Pa sa strahom pogledaju prema slijepoj osobi:
- Ona ne vidi - ona nema dušu. Šapatom.
Neki drugi po očima "znaju" kakav je netko "u duši".
Ti ne vidiš, pa ne možeš znat.
Znači li to da si laka meta?
Samo da ponovimo ono očito:
Dakle, u tuđim očima ili po tuđim očima, ne možete znati što je komu u glavi ni kako se taj drugi osjeća.
Ali u očima drugih se može ogledati - ako znate gledati, ako ste čist u glavi i čista srca - vaše vlastito duševno stanje.
To je ono što se u psihologiji zove projekcijama:
ono što si sami zamislite prebacujete na prvu osobu koja vam se zbude.
Jedni smo drugima ogledala.
Vjerojatno su slijepi ljudi ti koji su sretni, budući da su oslobođeni predrasuda o očima koje se sjaje, cakle ili žare. Te to ne prevode nikako.
Jednostavno vas neka ili nečija prisutnost može učiniti nemirnima, a neku drugu izdržavate lakše.
Čiste od slika sa površine, najbolji pokazatelj toga što vam je na duši, mogle bi biti baš oči slijepe žene.
(zato su, pretpostavljam, tako strašne)
No comments:
Post a Comment