promatranje ptica

U nedostatku bolje zabave, zurili smo kroz prozor. Nebo je bilo čisto, bez ijednog oblačka, i slutilo se da igra neće proći bezazleno. 

Igor je počeo cupkati nogom. Najprije petom pa prstima desne, pa lijeve, pa desne, pa sve brže lijeve, kao da pokušava ubrzanjem s mjesta lansirati samog sebe u pravcu gore. 

Uslijedilo je i lagano lupkanje punim dlanom po bedru, zatim zijevanje. 

Pretpostavila sam da zamišlja, ili se pretvara, da je pridruženi član nekog heavy metal banda, i da udara u bubnjeve ili klavijature. Udaraljkaški, žičani, koji god instrument da mu je bio na pameti, bilo mi ga je žao. 

Trudila sam se što neprimjetnije disati, jer sam instinktivno znala da bi šum, mig, bilo što mimo "sadašnjeg trenutka" moglo pokvariti "doživljaj", a onda sam primijetila da je primijetio da su se na čisto plavom nebu pojavile dvije ptice. 

Vrtio je glavom, zijevajući još uvijek svoju melodiju, bez zvuka, a onda me gurnuo laktom: 

- An! - to sam prevela kao "Vidi!". 

- Da, - rekla sam - Ptice. 

- Točkice. - ispravio me.

Odšutjela sam. 

- Ok. Upravu si. - složio se nakon nekoliko trenutaka. - Dvije. Da budemo precizniji. Jedna veća, jedna manja. 

- Jedna bliže, druga dalje. - prošaputala sam. 

- Fantaziraš. Ne možeš to znati sa ove daljine. 

Ali, on naravno, može reći, da je jedna veća, od druge. 

- Vidi, kako trepere! - uzbuđeno je dodao, ne prestajući treskati glavom, na istu onu pjesmu. 

- Mašu krilima. 

- Ti si luda. Šta će mahat, na ovoj visini?! Na ovoj se visini ide uiiiiiii - ispružio je ruke poput aviona zaustavivši lice tik do mojeg lica. 

I da nije bilo onog vibrata u glasu, koji bi netko mogao nazvati hrapavim i "opasno seksi", dočim se radi o prigušenom bijesu, znala bih da je ljut, i da se jedva suzdržava da nešto ne razbije. 

Glas koji je strah iscijedio iz mene, isti onaj netko bi preveo kao zvonku radost. 

(Smisao za) humor je sredstvo koje vas navlaži da ne biste teško nastradali. 

Priroda nas spašava, onako i onda kad sami nismo sposobni ni svjesni. 

To mi je potvrdila, preletom onih dviju ptica, točno pred mojim očima. Bila su to dva bijela galeba, približno jednaka oblika i veličine, mašući snažnim krilima u ritmu je'n - dva. 

- Hm. Zanimljivo. - rekao je Igor. - Bila je to optička varka. Stresao nogavicu i izišao iz sobe.

### 

Dvoje ljudi mogu gledati istu stvar u isto vrijeme, i vidjeti ju na potpuno različit način. Da je to tako, možemo se uvjeriti svakog trena, zbog toga se, naime, ljudi stalno i svađaju. Svatko nastoji uvjeriti onog drugog da je njegova slika svijeta, ona koja je točna i istinita. 

Zato što nisam sigurna, ili bolje reći, zato što jesam sigurna da nešto s mojim fizičkim očima nije u redu, nikada se, ili se vrlo rijetko upuštam u bilo kakva prepiranja. 

Na isti način: Kako mogu biti sigurna da sam čula nešto tako kako ću tvrditi da sam čula, ili da sam osjetila, ili shvatila nešto na način na koji jesam? 

I zbog čega bi moje cijenjeno mišljenje, bilo točnije, važnije ili bolje od nekog i nečijeg drugog? 

Nekada se davno, išlo u ratove zbog takvih stvari. Danas se napiše knjiga ili znanstveni članak, pa izdavač, ili institut koji će ga objaviti i stajati iza njega, određuje njegovu težinu, za sve nas slučajne prolaznike. 

- O-ho-ho draga, to će ti biti jako teško dokazati, jer čitav poznati svijet i sva priznata znanstvena zajednica stoji iza tog i toga... 

Kad vam kažu da Snaga Klade Valja, a Um da Caruje, promislite ponovo. 

Snaga množine. Ili čisto zastrašivanje. Tako um djeluje.

Igor se ne bi upustio u prepirku s nekim tko je fizički veći od njega. Podvio bi repić kao maleni psić. Ali nema taj isti problem kad je s nekim poput mene. 

Voli pobijediti. I nije mu bitno, što su omjeri nepravedni, niti tko je u pravu. 

Meni je ovaj "eksperiment s zurenjem kroz prozor" bio zanimljiv jer se dalo naslutiti da on, ili nema osjećaj za prostor, ili ne može vidjeti "dubinu". 

Jednu je pticu vidio kao veću, drugu kao manju, i bez problema bi se svadio s onim tko bi rekao da su jednake veličine, ali na različitim udaljenostima od točke promatranja. 

Mislim da je Carl Sagan, na sličan način objašnjavao postojanja višedimenzionalnog svijeta bićima iz točkograda. 

Ili sam zaista polupala lončiće.