Jedanput se dogodilo da mi je na ulici, bila prišla nepoznata žena i pristojno ponudila pomoć.
Hodale smo neko vrijeme jedna uz drugu bez riječi, a onda se ona sjetila i rekla: "Tu sam, tu sam, nemojte mislit da sam vas napustila."
- Ma ja sam vam šišmišica, ne morate ništa govorit, šesto čulo radi ko sat.
Nije znala treba li se nasmijati, pokušavam li biti duhovita ili mislim ozbiljno, pa je nakon stanke rekla da je jednom na televiziji, možda "Na rubu znanosti" ili tako nešto, čula da neki ljudi po sluhu otkriju na kojem mjestu ima podzemnih voda, loših vibracija, i dobrih, i dobrih, i to tako što zatvore oči da im ne smetaju.
- Izgled vara.
- Sluh je puno bitniji za život.
- A i svi najbolji i najpoznatiji pjevači su slijepi. Stivi Vonder i Andrea Bočeli.
~~~~
Nedavno sam, uz Sadhgurua, čula za Cassandru Mae Spittman, njemačku pjevačicu koja pjeva na sanskrtu. Predivnog glasa. A prijatelji sa istoka, koji se razumiju, kažu da svaki glas, svaki slog izgovara i otpjeva besprijekorno točno. Da je djevojka pravo čudo.
Od rođenja slijepa.
Kad sam je, oduševljena, išla pokazati svojima, oni nisu čuli ništa od svega ovoga što vam sada pišem. Nakon nekog vremena, nervozno su odbili slušati dalje:
- Makni to, ne mogu to više gledat.
Tiho i tužno.
Navodno djevojka izgleda neugodno. Baš tako su rekli, "neugodno".
- Ukočeno stoji s onim ledenim izrazom lica, dok iz nje izlazi nekakav cvilež.
Jako je zgodno, imati leden izraz lica, ljudi vas ne doživljavaju kao živo biće, pa se ne trude prilagođavati situacijama. Jednostavno kažu, što im je i kako im je. Kao što bi da su sami. ( Eto, tako znate, onda kad svi misle da ste vidoviti.)
Ne znam, kako im nikada ne padne na pamet, evo na ovakvim primjerima, da koriste svoja osjetila na pogrešan način. I da im to otežava i/li zagorčava život.
Oči su da (pred)vide blisku opasnost. Uši da osluškuju zvukove iz svijeta. Ni prvo ni drugo nije jedino što postoji nit što treba ili vrijedi imati, koristiti i znati rastumačiti.
Ima tu još svega. U slojevima.
No comments:
Post a Comment