čarobni štapić

Ruka koja drži štap je ono što čini razliku.. 

No štap je štap: produžena ruka. Njime se služite za ono za što biste inače koristili ruke, bilo da namjeravate nešto dohvatiti, razbiti, bilo da želite nekamo stići, bilo da želite nešto izravnati. Pa bio to put, istina, ili život. Ravnali se vi po nepoznatom ili prepoznatom terenu. Nataknuli na nj komad tkanine kojom ćete pobrisati paučinu sa stropa ili kapljice sa pločica u kupaoni.. Štap je štap. A ruka je ruka.

Čak nije bitna namjera, jer ruke imaju svoj mozak i svoju ćud. 

Osim, ako ste čarobnjak: Gandalf the White !! 

Treba održati ravnotežu. Kao da hodate na žici. Tako držite svoj štap! Kolika dužina, toliki razmak. 

Koliko god puta, će vam se mnoga vrata zatvoriti, tako će se isto neka druga otvoriti. Ne treba previše mozgati nad time. 

Ilustracija je prvi put objavljena na X - u, za kampanju #SaveSoilSecureFuture - handprints - 

s popratnim tekstom: 

They can make things happen, they can make things disappear... Don't pretend it's not your doing! 

Editors note: 

Bijeli štap i crne naočale ne nosimo zato da bi nas nekamo odveli ili od čega zaštitili. Nosimo ih zbog vas: da se podsjetite da se trebate pažljivije kretati jer ima među vama onih koji se neće moći brzo skloniti ili skočiti ako ih u svojoj žurbi srušite. 

Možda ste baš i vi taj, koji neće biti brz. Samo to još ne znate ;)

moj štap i ja (4)

Čudna me sjećanja pronalaze, kako idem starija, u vezi štapa moje bake Kate. Već sam vam pričala o tome, kako nju nitko nije doživljavao kao slijepu osobu. I kako je, koliko ja pamtim, uživala poštovanje zajednice. Onoliko, koliko žena u ovim krajevima može uživati: puštali su je na miru, za razliku od svih drugih, od kojih se zahtijevalo i očekivalo, i ovo i ono. 

Mislim da je to imalo neke veze s njenim štapom. 

Sjećam se i drugih žena njenih godina iz susjedstva: nisu se družile kao što se druže danšnje žene, ali neka tiha povezanost je postojala među njima. Znalo se, i bez puno riječi, što koja može, zna i ima. I dijelilo se, bez zahtijevanja i očekivanja protuusluge. I primalo se bez sumnji i straha od mogućeg dugovanja nečega nekom.

Netko bi mogao reći da su to bila davna stara dobra vremena. Da su ljudi nekad bili otvoreniji jedni prema drugima i da je društvo u cjelini funkcioniralo pravednije i bolje. 

Nekako mislim da to nema veze s istinom. Ljudi su ljudi, uvijek i sada. 

U prošlosti je bilo jednako zlih i jednako dobrih kao i sada. U prošlosti su se vrtjeli isti filmovi kao i sada. 

Stvar je mislim u tome, kako ih tko rješava, kako tko izlazi na kraj sa uvijek istim počecima. 

Kraj bakinog štapa nije imao gumeni vrh, kao što ga imaju današnji štapovi za podupiranje, zato mislim da je bio "bijeli", iako tata nema pojma kad ga se pita, zašto je baka stalno uza se držala štap, jesu li je boljele noge ili je bila slijepa. On samo odmahne glavom: Ne, nije. 

Drugi kraj, drška ili ručka štapa je bila savijena, okrugla, ne kao ove moderne, anatomske, medicinske i orto(-pedske?), nadograđene na ravni dio. 

Sad kad gledam majstore kung fua, taichia... stvarne majstore, a ne ove sportsko-dvoransko-natjecateljske, vidim da se koriste istim takvim štapovima. Ta ručka, zapravo je kuka, još jedna ruka, i vašoj ruci, ruci koja ga drži, nije mjesto na ručci, nego ispod nje. 

Sjećam se točno, kad bi mi baka dala njezin štap, da se uvijek kao ljutila što ga držim krivo: 

- Labavo, labavo, tako će ti ispast, pa ništa nećeš napravit. 

Gospođa koja nam danas "pomaže" služiti se bijelim štapom, zapravo nas uči bespomoćnosti. 

Znate one tehnike i taktike: cik-cak ili kližuća? Kao, štap je duži od ruke, a ruke vide samo ako stvarno dodiruju. Pa eto, tap-tap... da metalni ili keramički vrh ne zvecne o tlo kojim se kanite prošetati, ne biste sebi mogli prokrčiti put. 

Poštovanje se mora zaslužiti. A bespomoćnost lakše otvara vrata?  Još lakše ih i zatvori. 

Ne znam, valjda je potrebno i jedno i drugo. Za preživljavanje? Pretpostavljam da svatko zna svoju.

 

lindon

Linda je dobila ime po ocu. Johnson su ga zvali. Po onom američkom predsjedniku koji je zagovarao prava osoba oštećena vida. Od kojeg je počelo obilježavanje Dana bijelog štapa. 

Ima tih dana, koji se slave, i dana koji se praznikuju. A ima i onih koji se obilježavaju, a da se pravo ne čestitaju. 

Ne mogu se sjetiti kako se zapravo zvao, mislim da to nikada nisam ni znala.

Ali se sjećam da dugo nisam vjerovala da je Linda stvarno ime.

To je ona stara društvena igra, kad jako ozbiljnoj curi kažete da je Vesela, a agresivnom momku tepate da je dobar. Medek moj! Linda je španjolski - lijepa. A kad bi obični ljudi uložili makar djelić energije i vremena, koji troše na doskočice, na dobro, staro, ljekovito zurenje u prazno, kakvo bi lijepo i ugodno mjesto bio ovaj grad.

Uglavnom, barba Lindon se ženio dva - tri puta, svaki put za curu. Svi su mu odobravali i svi su mu čestitavali. Puna kuća prijatelja!

Prva mu je žena umrla. Lindina mama i Linda su utekle. 

- Vratila se materi, pu! Kakva je to žena! 

Tek dugo, dugo vremena, nakon što sam čula sličnu priču, ali sa obrnutim likovima - žena je bila bolesna, a muž je pobjegao - shvatila sam u čemu je bila stvar. 

Znadete to vjerojatno svi, makar podsvjesno: ide se, naravno, sa samo dobrim namjerama.. Dobri ljudi, drugovi, prijatelji i susjedi se pomažu međusobom, izlaze si u susrete, daju si ruke. Mijenjaju se, posuđuju i vraćaju ili ne vraćaju istom mjerom. 

Neki još prije pubertera znaju s kime će se družiti, gdje će raditi, tko će mu bit krizmani, a tko vjenčani kum. Koju će malu oženiti, s kim će ga sve varati i do koliko će joj puta oprostiti. 

- Ali, ona ti to ništa ne razumi! 

Ne misli ona, nemojmo se lagat', da se udala za princa i da joj je život bajka, nego laže sebi i svima, jer misli da se lakše nosit sa poznatim zlom. 

Evo, evo, crtam za vas koji sporo čitate: 

Barba Lindon je bio slijep, nije vidio, pa posljedično nije ni znao, što mu se događa u kući, vjerojatno pred njegovim očima. Ovaj drugi lik, vjerojatno nije mogao podnositi izrugivanja zajednice. 

Ne, ne, ne, bolesne žene nisu ničeg pošteđene, dapače, lakši su plijen. Plus možete okolo govorit kako ste baš dobro ljudsko biće koje voli svakoga! Sa svakim se može!