Kako ga ja vidim nije isto kao na slici, ali slike su navodno objektivnije, a dojam je dojam:
Snimila sam ovu, sa svoje zapadne verande, sekund prije nego sto je mjesec izblijedio u atmosferi.
Nakon sto se cijele noci premijestao po nebu, u zoru nije, kako se moglo ocektivati, upao u more, nije se sklonio iza poluotoka, nije se zapleo u borovima, nego je prosto iscezao sa nebesa. Kao da ga nije ni bilo.
A tamo je. I sad.
On bi nas mogao i vidjeti i gledati, kao sto smo na tren mi gledali njega. Ili barem, mogli gledati. Jer se ne sjeti svatko podignuti glavu.
A i ne moze svatko.
S moje verande se, i ove noci vidio dobro. Sa zvonika se je, vjerujem, vidio jos bolje. A da ima nekog kome bas ta veranda i taj zvonik stoje na vidiku, i to je vjerojatno.
Jezu praznih pogleda i predobro poznam.
Pa se pitam, osjeca li je i luna, dok zurimo u nju, ili ima kakve svoje zastitne metode?
Niti ova ilustracija nije u stvarnosti ovakva kao sto sada ovdje izgleda; za orijentaciju, mjesecev krug je velicine kovanice od dvije lipe (stavljala sam novcice posvuda po kuci da zastitim stvari koje rijetko koristim i koje je tesko pomicati cesto, od moljaca. zamislite veselja, kad se tako nabasa na skriveno blago!), a mace su se samo pojavile...
... pojavite se i vi:
Miracle of Mind has made meditating incredibly easy, and I think you’d love it too. Give it a try, it’s absolutely worth it!
https://miracleofmind.sng.link/Aoy32/pnp0/r_9fc0d6bd05,
https://miracleofmind.sng.link/Aoy32/pnp0/r_9fc0d6bd05,
