IK i svi starozavjetni proroci su govorili o ovome kad su govorili o tome da bog hoće da učvrstite temelje, a vi umjesto toga prebojavate fasade.
Nisu to nikakva čudna učenja niti mudrovanja o kojima treba pisati traktate i objašnjavati nedovoljno obrazovanima.
Ne diram te, ne diraj me. Pomozi si, pomoć ću ti.
&
Na čemu si ti?
Otkad se proračunski novac raspoređuje pošteno, sa svih strana niču zaštitničke udruge, jeste li primijetili?
Zadnjih dana, za uho me spopala jedna koja skrbi o ranjivim skupinama sa područja od posebne državne skrbi. Ta 'područja' su, ako niste znali, ona koja su bila zahvaćena ratom više nego neka druga, te ona koja zbog lošije sređene infrastrukture nisu - dostupna. Otoci i seoca.
I sad, na tim i takvim područjima su zapažena djeca sa poremećajima iz spektra autizma. I, naravno, da ta i takva djeca ne bi do kraja života ostala na 'državnoj skrbi', nužna su, ne samo rana dijagnosticiranja, nego i primjereno liječenje. Sve, naravno, za krajnje korisnike treba biti besplatno. Ali, ruku na srce, radi se o hvalevrijednom radu, koji ne može u cijelosti biti financiran iz donacija. Koje će se, naravno, odbiti od poreza. Te udruga nastoji oko toga da ... HaZeZeOo omg ... Stalno zaposliti ... vrhunski stručnjaci ...
Ja ovdje vidim govor mržnje.
Ne prljavo manipuliranje jadnim prestrašenim umovima jadnih prevarenih žena, nego baš govor mržnje uperen prema selu i otoku, i prema seoskim i otočkim zajednicama, koje neće znati odgojiti, brinuti se i učiniti pravu stvar, kao što su to činili prije nego što je stigla sintagma o državnoj skrbi na isti.
Svi mi koji smo ikad morali imati posla sa državnim institucijama, a to smo svi isti mi, jasno, znamo da državne institucije služe za izdavanje potvrda s pravovaljanim pečatima, koji pravovaljaju samo za druge državne institucije iste te države.
Uđete, molite da vam daju potvrdu s pečatom, a onda izađete pa molite boga da ne bude većeg zla.
Jedini koji jesu na državnoj skrbi su oni koji su na državnoj sisi.
Ne dajte tim krvopijama svoju djecu dok su još živa. Ne pretvarajte svoju ljudsku djecu u nečije pokusne kuniće.
There's nothing wrong with them. Autism is not a deasese. Just look at mr. Musk, and dear Greta T. All you need is just a little patience.
A pacijence na otocima ima. Fala Bogu. Normalni ljudi tamo idu za lijek.
- Kako je naša Kate uvik lipa smišna uređena, a nu tebe! Uvik si gnjusava i musava _
- Pa i ja se počešljam kad izlazim vanka
o_O
Zašto ljudi više pažnje, truda i vremena ulože u onih deset minuta "za tuđe oči", ili u dvadeset minuta "mira u kući" nego u 24/7 svog "duševnog mira"?
Možda jer se plaše komentara budala?
+++
- Kako si ti mala uvik vesela i nasmijana, spremna za šalu, a ona moja, mf _
- Ajde, nemoj tako, biće da je i ona, vesela i nasmijana kad je u kancelariji
XD
Prijatelju, do tebe je.
Nema to veze s tuđim očima.
+++
- Uuuu koja je to čipka bila, uvik sređena, namirisana, a vidi šta je sad od sebe napravila _
Stvarno, a zašto?
- Muči! Muči kad san t reka! Tvoje riči kolju! Ti napadaš ričima! To je strašno! To se jedva izdurava!
Jad i bijeda.
Prije nego je upalo u more, oblak je prekrio sunce, pa se učinilo da je nestalo u tankom zraku. Nebo je na tren potpuno pocrvenjelo, što bi, prema staroj priči, trebao biti nagovještaj ugodna i topla sutrašnjega dana.
Da je sutra mit, izmišljen radi odgoda i zavaravanja, kako drugih tako i sebe, zna i malo dijete. Sutra je jednako sa Nikad. Nikada ne stiže. Ako i doživiš datum, više nije sutra - danas je.
To znaju svi profesionalni meteorolozi: zato su za sutra zvali "promjenljivo oblačno sa povremenom kišom i rosuljom".
Siguran znak (sutrašnja) kiše je oreol koji se može vidjeti oko mjeseca. Što je mjesec svetiji, to se jača kiša sprema.
Vrijedilo je pričekati noć.
Zrak je mirisao poput pudinga od vanilije, jagode i pistacija. Trebalo je pojesti sve dok je bilo gumasto i grumenasto. More se prelijevalo srebrom i tirkizom. A onda je grad upalio svoja svjetla. Iskidane jantarne krpice, šarene i treperave na način koji škaklje ždrijelo provocirajući kašalj. Jaki reflektor postavljen blizu školskog igrališta je uboo mali mozak i to je bilo to.
Ništa od mjesečine, večeras.
Mlađak je.
New Moons Eve.
Ovdje:
*Kad sam bila mala, uvijek su me plašili da će me ukrast cigani. A onda su me stvarno ukrali, i to je najbolja stvar koja mi se ikad dogodila u životu. Ikad!
Niti je zlato sve što sja, niti sve što je zlatno sja.
Drugim riječima: izgled vara.
Nas ovdje ne zanima: što je to 'izgled', nego, ako ćemo se složiti s dogovorenom stvarnošću, može li se slijepu osobu ikako zavarati?
Roman koji je dao naslov ovom blogu, Eseji o sljepoći, J. Saramaga, nas navodi na pomisao da bi svijet, ukoliko bi u njemu prevladavali slijepci, bio prljavo i opasno mjesto.
Ništa ne može biti dalje od istine, samo zamislite da svi zure prema nebu, poput anđela sa renesansnih murala, i da im bog, tražili ga oni išta ili ne, daje ono što im je potrebno. Kao što daje cvijeću i drveću.
Međutim, zgodno je znati čega se obični ljudi plaše.
Moja majka se boji auta sa zatamnjenim staklima, jer je jednom gledala neki film u kojem se, iza takvih stakala odvijao nekakav mučan prizor, otmice ili nasilja.
Ona misli da se uvijek nešto strašno dešava, na mjestima koja ona ne može očima vidjeti. Po tome zaključujem da misli da je košmar u glavi slijepih osoba.
Da nije gledala takav film, to njoj ne bi padalo na pamet. Vidite li svezu?
Netko je stavio neku misao u njenu glavu i ona ju je prigrlila kao svoju.
Isto je sa Esejima: netko ih je zapisao i postali su kanon.
Dakle, možete li me zavarati? Naravno da da. Samo mi pokušajte reći da nešto što nije je, ili obratno.
Zato nas zovu ranjivom skupinom.
Na nama se bolje vidi.
Uvijek kad se dogodi kakva katastrofa, prirodna nepogoda, rat, glad ili kuga, pa kad se krenu dobri ljudi koji (trenutno) nisu pogođeni, hvaliti tko će prije izraziti sućut ili potrčati u pomoć, jeste li primijetili, kako za čas otvore humanitarne telefone za pozive po 6,99 € $ ili koliko već / čega već, s uključenim PDV-om, i kojom brzinom svi cvreni križevi, krstevi, mjesečevi i karitasi izdiktiraju svoje cijenjene IBAN-e za vaše "dajte koliko možete, svaka lipa je dobrodošla ako je od srca" uplate, dok poznati pjevači kao i oni u usponu zagrljeni pjevaju i svoje i tuđe hitove.
Zadnje se vrijeme naglašava da, molimo, ne šaljete (vašu staru) odjeću, obuću, hranu, lijekove ni higijenske potrepštine: ljudi koji su na terenu će javiti čega treba i da li treba...
Znači, ljudima koji su pogođeni... potresom, poplavom, ratom... mi izdaleka možemo pomoći jedino slanjem dobrih vibracija i naravno - novcem. Znači, tamo kod njih svega onoga što se inače smatra nužnim - ima, ali oni koji imaju, onima koji nemaju, ne daju ako im se ne plati. Možete li me pratiti?
A možete li i vi vidjeti da su spomenute 'dobre vibracije' stavljene u istu ravan s novcem?
Što li ti to sad znači?!
Ableism, je nova riječ koju mi je teško ponašiti: tiče se sufiksa koji tvori riječi vezane uz osobe s nekakvim poteškoćama.
Teško mi pada kad vidim da se majke današnjice bore s istim predrasudama i istim debilizmima, sa kojima ni moja majka nije znala izići na kraj, pa je pristajala na sve. Kad god bi joj netko dojavio o nekoj najnovijoj znanstvenoj metodi, trčala je ko da će joj baš to spasiti dušu. Da, njenu dušu, jer na moju nije mislila. Da je mislila, nikad ne bi dopustila da potpuni neznanci kopaju po njenim privatnim stvarima, niti im dala rođeno dijete za pokusnog kunića.
Detalji našeg zajedničkog živovanja, ispostavlja se, ponovljeni tisuću puta u tisuću sličnih obitelji, na tisuću sličnih lokacija:
- Žao mi je, gospođo, ali vaše dijete nikad neće moći raditi.
Na njenom mjestu, ja bih pitala: Kako to mislite, raditi što?
Na njeno se mjesto nikada ne bi bila dovela!
Nepoznati proroci, 18 godina prije vremena znaju da vaša beba nije ni za što. No, nema straha, naći će se već dobri ljudi koji će joj naći svrhu.
Zašto je to tako?
Tko je od nas zaista slijep, ili što je to sljepoća uopće?
Još i sad, kad priča o meni drugim ženama, priča kao o nesposobnoj i neosposobljenoj osobi za išta, umjesto koje ona sve obavlja, čak i telefonske pozive.
Ona me hrani, ona me čisti, ona mi čisti. Ona mi prstom pokazuje u kojem smjeru trebam okrenuti glavu kad udari grom.
Ona nikada nije primijetila, ili ako je i primijetila, nije to
prihvaćala, koliko sam toga, možda malim koracima, ali koliko sam toga u
životu napravila.
Možete li me pratiti?
Kad joj dođem počistiti stan, moja sestra se ljuti, jer: Po čemu sam ja tako posebna, da za mene sve izglanca!
Po tome znam da kad čistim, očistim dobro. Toliko dobro da izaziva ljubomoru. 😙
Ona je potrošila čitav svoj život pazeći da istim osobama uvijek ponovi istu laž, da nema vremena ni za što drugo.
A to vrijeme koje ubije, nije samo njeno, niti je vrijeme jedino koje biva ubijeno.
🙏
Ako idete na silu otvarati latice cvijeta, samo ga raščupate. Svatko zna da se to tako ne radi. Da treba pustiti vrijeme da radi svoj posao. Mi možemo imati strpljenja pa čekati da vidimo što će se dogoditi. A možemo otići, zaboraviti na čas, zaboraviti za uvijek.
Cvatnja će se dogoditi s nama ili bez nas.
