zakon o povraćanju na javnim površinama

Jesmo li turistička zemlja, ili nismo? 

Živi li većinsko stanovništvo većinom od turizma? 

E pa, molim lijepo, izvolite si otrpjeti! 

Počelo se sramežljivo spominjati interesnu skupinu osoba s tjelesnim oštećenjima kao visoko platežnu, i zanemarenu u spomenutom sektoru, da bi se ponuda trebala prilagoditi, jer su puni para, samo nemaju di se istovarit. 

Kao u Našem gradu samo je jedna plaža prilagođena, a njih je toliko! I kao kakva je to sramota i kakvi smo mi to ljudi. 

I invalidi su ljudi. E pa.. 

Ali, ja nisam invalid, i u koju me to kategoriju svrstava. 

Zamišljam tehno-betoniranu plažu sa rukohvatima i liftovima, sajlama za uspinjače i sve to ograđeno žicom bodavicom, a lokalno stanovništvo prstima zakačeno za ogradu slineći bulji. 

- Kad ćemo i mi ovako. I mi smo ljudi. 

U stvarnom životu, zdravi mladi strani ljudi navodno uznemiravaju starosjedioce vikom, galamom, urlanjem, opijanjem, uriniranjem i povraćanjem, tako da su naše žene počele sa prozora vikati neka se vrate u rupu iz koje su potekli. Na engleskom, dabome! 

Uvijek smo mi bili obrazovan i kulturan narod koji govori sve strane jezike. Zato turisti i misle da su kod nas, doma. 

Zamislite kad bi progovorili znakovnim jezikom. Možda bi nekome mogli iskopati oko. I eto ti belaja. 

Onda bi komodno mogli tiskati prospekte na brajici. Sve fino i kulturno. Neka i industrija papirne konfekcije zaradi. Šta će. I oni su ljudi. 

Ništa, samo govorim: Eto, tako je to kad se bojite izaći iz vlastitog doma, ne zato što biste mogli pasti i nitko vas ne bi pokupio (dotrčalo bi bar petnaest vatrogasaca), nego zato što bi vas netko mogao gurnuti, namjerno ili slučajno. Jer je ovo Moj grad, i šta ne stojiš doma, kad nisi za društvo. 

Meni su kroz cijelu godinu ljetni praznici. 

Suosjećam, moje dame, suosjećam.

o dvorskim ludama i o ludim prorocima

Fatuus, 3 - lud, budalast

Fatuus, -i, m. - ime Fauna kao proroka, žena mu je Fatua, -ae, f.

Harpasta je fatua Senekine žene, naslijeđena je od njezine obitelji. Nejasno radi li se o ropkinji ili članu obitelji. Ugl. žena služi zato da bi ih zabavljala, i vjerojatno preko tih šala govori istinu, koju bi, da je ispričana drugačije mogla biti shvaćena kao uvreda. 

Možda se radi o onom memento mori momentu, a možda je ova fatua začetnik dvorskih luda. Koje su kasnije zamijenjene čankolizima, jer netko nije dobro shvatio u čemu je vic. 

U pismu čiji dio prenosim, Seneka priča zgodu u kojoj se Harpasta pretvara da je slijepa, ali da sama ne zna da je slijepa, pa se žali da je postalo premračno.

"Caeci tamen ducem quaerunt, nos sine duce erramus et dicimus: Non ego ambitiosus sum, sed nemo aliter Romae postest vivere... Quid nos decipimus? Non est extrinsecus malum nostrum, intra nos est, in visceribus ipsis sedet, et ideo difficulter ad sanitatem pervenimus, quia nos aegrotare nescimus."  

"Slijepci barem traže pomoć, a mi sami kad pogriješimo govorimo: Nije moja krivica što sam takav, ne može se u Rimu danas živjeti drugačije... Zašto tako lažemo? Nije zlo došlo izvana, unutar nas se nalazi, u našoj je nutrini, Zato i jest teško pronaći lijek, jer niti ne znamo da smo bolesni."

Seneca Epist. 50, 2-3

ako želiš nešto vidjeti bolje, zatvori oči

Oko devete minute, Sadhguru daje uvid u pet osjetila - većini ljudi je vid primarno osjetilo, ali baš to osjetilo je najlakše prevariti... Pisalo se ovdje dosta o tome, ali nikad dosta. :) 

Pogledajte cijeli video, zanimljivo je kako isprepliće sadašnjost i prošlost, i kako su ova sadašnjost i ova prošlost zapravo univerzalne. Ako maknete ime grada, ime hrama, ime zakonodavca, mogle bi se jednako tako odnostiti na - naš grad. 

In summa, ljudi su jedini problem. A ako postoji rješenje, što ću vam onda Ja. 

persone su šuplje, poljubi me u du..

Na jednom internetskom forumu koji raspreda ekonomsko političke prilike u zemlji i u svijetu, nastupam s vrlo muškim avatarom, jer različite situacije zahtijevaju različite persone, ma koliko da vas običan svijet proglašavao shizofrenom ili licemjernom. Kako god da bilo, našla me je tema o novčanim davanjima prema osobama s poteškoćama. Posebno je žućan bio dio o javnom i državnom novcu, koji se dijeli šakom i kapom, bez reda, smisla i cilja: 

- ... a to je novac sviju nas. Pa bi bio red da se i nas nešto pita. 

Znate već onaj tip, koji kad daje, voli da ljudi to vide. Čestitaju, zahvale, odbiju od poreza. Jer ovako ti samo režu, a drugi skuplja vrhnje. 

- Sramota je što uopće postoji ta stavka - rekoh - Realno, invalidi su manja briga od zdravih. Makar ne rade nikakvu štetu. 

Brutalno! 

Inače, mogu valjda to reći, ja sam onaj lik koji se sjetio da su se osamdesetih godina prošlog stoljeća prodavale Državne Obveznice Bivše nam SFRJot, da bi se malo za tim raspala pa nestala u zaborav. Uredno su me izignorirali. 

E ovo nisu ignorirali, sad su svi skočili: 

- Netočno! Netočno! 

- Osim toga i gadljivo. - napisao je jedan naročito osjetljiv lik. 

To je onaj dio: Evo ti novci da te ne moram gledat. 

- Vidite, mladiću, dok ste bili dijete, možda ste nekoj majci bili sladak, ali do odrasle dobi ste i sami shvatili da vas svi vole jedino kad plaćate ture. Da prijatelja imate jedino kad im nešto treba. Iako je vaša bivša žena jedina koja se usudi naglas reći da ste ljigavac. 

Netko plaća da bi se družili s njime. A netko će uzeti novac da bi mogao otići s mirom.

Međutim, nije mudro spominjati tamo neke stvarne ljudske potrebe za hranom, vodom i skloništem: razvila se iz tih jednostavnih stvari cijela filozofija, tako da više nitko ne razumije što zapravo radi kada jede kruh, umije lice i opere ruke, odjene nešto mekano i toplo u hladni zimski dan. Pretpostavljam da zato i ne znaju pomoći ako je pomoć stvarno potrebna, niti procijeniti vrijednost tih osnovnih stvari. 

Te se stvori tu tog prostora za trgovanje! 

Zaista, sad govorim za sebe, nema nikakve razlike. Sve je na prodaju i svi smo roba.

Je li baš toliko drugačije biti gadljiv jer ste gad, ili jer ste medicinski i pravno - drugačiji? Realno, svakome nešto nedostaje, i svatko svoj nedostatak pokušava pokriti - novcem(?).

Lova je lova. 

Love Is... 

...

Aj dont vont jor mani hani 

Gotovo da sam mogla vidjeti kurentnu ženu ovog sirotana kako panično treska glavom: 

- Ne ne ne ne - 

On je njoj i struja i plin i voda, a ne cvijeće i plišanci.

atom

Mene su ucili da je atom nevidljiv i nedjeljiv. Ne mozete vidjeti ni podijeliti nesto, jedino ako je - nista. 

A onda su mi pokazali tockicu ili kuglicu koja se moze rastavit na bijelu i crnu, ili crvenu, ovisno o proizvodacu, obavijenu zicanim elipsama toboze neodredena broja, ali u stvarnosti vrlo izbrojivim. I rekli: 

- Atom se dijeli na neutron i proton. 

Pridjev "neubrojiv", nije povezan s time. 

Ali, na tom pociva sva moderna znanost: 

netko je pokusao docarati nesto nekome tko nije sposoban stvarati slike sam od sebe. 

I u tom je sva tragedija. 

veličanstveni nečastivi

On vreba na vas na svakoj okuci na putu. Čeka vas i pita se, gdje li ste do sad. 

Jedino onima koji su svjesni svakoga pokreta, svake misli, svakog čina, svakog udaha i svakog izdaha, omogućeno je da ga vide. I od toga, nema ničeg boljeg! 

Otherwise, we would live alienated like ordinary people, who live like zombies, submitting to a routine life and second-hand experiences. They've been told what to think, and what to feel, just going through the motions automatically, without enjoying or feeling anything. 

We're free to set out on our path as many times and in as many ways as we want; while there is life, there is hope. 

What you should do is follow the signs and flow with the spirit. 

When one learns how to flow, then everything fits into place. 

~ The Universal Spiderweb by Armando Torres

imaginarni prijatelji

Bića iz bajki su stvarna! 

Kao što je i nevidljivi svijet stvaran! 

Patuljci i vilenjaci. Životinje koje govore ljudskim jezicima. Sve to postoji. 

Ivice i Marice i slijepe vještice koje ih žele pojesti, bili su, i jesu likovi iz stvarnog svijeta. Užasne nasilne smrti i čudesna uskrsnuća. Sve je tako bilo. 

Čarobne riječi i čarobni napitci. Čudesni lijekovi i čudnovate potrage za onim nečim što vam je svo vrijeme ispred nosa.

Paralelni svjetovi postoje. Ne znate im ni broja. 

Ova ja, koju poznajem samo kad sam sama, druga je osoba i drugo je biće u nečijoj tuđoj priči. Razumijete li o čemu govorim? 

Majci sam kći, sestri sam sestra, to je u redu, ali što sa svim onim usputnim i gotovo nepoznatim ljudima koji misle da vas znaju jer su vas vidjeli, a umišljaju sebi da sami imaju onaj čarobni dar čitanja iz pojava. Iz načina na koji se krećete ili odjeće u kojoj su vas taj jedan put vidjeli i upamtili. 

Nedavno me tek pogodila ta spoznaja, nakon što su mi se u životu počele ponavljati iste neugodnosti, bez obzira na to što bih na njih svaki put svjesno drugačije odreagirala. 

Netko je izmislio moj život, mimo ovog koji vodim, i uvjerio dovoljan broj ljudi i njegovu istinitost. 

Po potrebi sam najbolja prijateljica. Po potrebi mogu "sređivati" stvari. Poznajem i crnog vraga te logično da sam jako moćna. 

(ovo "crnog vraga" ne shvatite kao demona, čisto kao uzrečicu u smislu "puno ljudi"... ili pustite mašti na volju)

Ako me dobro pratite, potencijalni sam dežurni krivac. 

Žrtva klevetanja. To vam je ono kad kažu da vam je netko bacio urok! Mislite da idete ravno, ali u stvari krivudate poput pijanice. Vlastiti glas i vlastite riječi, iz vaših vlastitih ustiju, vas ne slušaju. Zvuče onako kako ne želite. Znače nešto što ne razumijete. 

Čarobne riječi, što drugo?

Ako živite povučeno, proglase vas vješticom, nahuškaju svjetinu na vas, koja se neće niti braniti jer neće znati što se događa. Pa vas pokazivati za primjer. 

Smiješan mi bude strah običnih ljudi kad im pokušam objasniti što je na stvari: oni misle da smo mi bolesni, dok su to, u stvari, oni. Mi se samo moramo skrivati, tiho raditi svoj posao, koji će netko drugi prikazati kao svoj, u ime mira u kući. Kao da je vrlo važno, ime i prezime stvarnoga stvorenja koje nešto kao stvara.

I takva su sva ta njihova 'prijateljstva'. Svi ti njihovi uspijesi.

Dok mi trebaš, dobri smo si. 

Kad pođe po zlu; hvala prijatelju šta podmećeš leđa, odnosno, nismo mi znali da si takav! Još bolje: Ne znamo se uopće.

Tužan je to život. 

Smatram se jako sretnom što sam u ovom životu imala toliko strpljenja i vremena da pročitam priču sve do kraja: kraj je uvijek sretan, za one rijetke pojedince koji su stvarni ljudi.

mnogookost (8)

 

Poput slijepca iz Sassoonove pjesme: Turning his face to the sun ~

(kako zna?)

😎