Kad se radi o kroničnim bolestima, prvo što vas pitaju jest, 'je li tko u obitelji boluje ili je bolovao.. od istoga'. Nasljedno, stečeno, genetsko ili usput pokupljeno čemu bi glavni krivci bili neuredan način života i prehrane.
Bolesti oka su, nedavno mi je potvrđeno, povezane sa stanjem našeg želuca. Ako slabo vidite, potrebno je očistiti crijeva. A vrlo često se događa da je način na koji "čistite" oči, kriv za bolove u trbuhu. Tako na primjer, kapi koje stavljate direktno u oko, mogu imati u sebi tvar koja neće dobro djelovati za neki od drugih organa, a želudac je taj, samo da ponovimo, gdje se stvari razgrađuju i koji stvari raspoređuje, bez obzira unosili ih mi na usta s hranom, ili kako drugačije.
Vrlo pojednostavljeno, fermentirana ili stara hrana i alkohol su loši, svježa hrana i čista voda su dobri.
Vrlo pojednostavljeno, nedostatak odmora i prekomjerno partijanje su loši, 8+8+8, odnosno, 8 sati sna, 8 rada, 8 zabave i opuštanja, su dobri. Ovdje je samo trebalo napomenuti onu o pravilnom rasporedu, sa blagim odstupanjima ovisno o godišnjem dobu, i dobi osobe kojoj se preporuča ili očitava bukvica.
Ako ste sve navedeno dobro porješavali, onda je vjerojatni krivac za vaše loše zdravstveno stanje neki od davno pokojnih predaka, ili pak okruženje u kojem živite.
Prvo primjer okruženja:
Poznanica koja je u svojim tridesetima izgubila vid, o kojoj ovdje bude spomena, ima rođakinju koja je također u svojim tridesetima počela gubiti vid. Kako se dogodilo da je prva legalno i medicinski (gotovo potpuno) slijepa (izračunali su joj više od 80%), dok se druga još dobro drži i funkcionira bez problema?
Prva je našla smisao i vlastitu vrijednost u tome da obilazi bolnice, u kojima će se sva pažnja posvećivati jedino njoj, iako preko vrlo sitnog dijela njenog tijela. Druga je odlučila svoju vlastitu pažnju više fokusirati na sve ono što bi s gubitkom vida mogla "izgubiti".
Prva je prošla i prolazi sve preglede i eksperimente kojim bi zadržala postojeće stanje ili vratila eventualno izgubljeni očinji vid, mjereći ga isključivo prema, od drugih ljudi (bili to vrhunski stručnjaci u spomenutom području ili slučajni prolaznici s kojima izmjenjuje mišljenja i dojmove), zadanim parametrima. Dok je druga odlučila usporiti, odmoriti, opustiti se malo i dopustiti drugima da vode svoje živote, sama ulazeći u njih samo kad je neophodna, ili ako je baš zovu.
Sad malo o precima:
Moj je pokojni ujak, visoko slabovidna osoba, bio stručnjak u svom području. Stručan je bio zato što se bavio svojim poslom, a ne okolnim stvarima, ma koliko god da su bile povezane s njegovim radnim mjestom, ili privatnim odnosima. Budući da je živio u vrijeme kad se još cijenio rad ruku, njegova mu je struka osigurala lijep život s pratećim društvenim statusom. Dakle, bez obzira što se radilo o vrlo povučenoj osobi, koja je sama rijetko mogla biti viđana u viđenim društvenim krugovima!
Budući da su obiteljske veze čvršće po ženskoj liniji kad je u pitanju genetsko naslijeđe, a labavije po pitanju društvenoga: za primjer uzimam samo prezimena koje su žene (bile?) prisiljene mijenjati s udajom, to je činjenica da je on imao isti problem(?) s vidom koji imam i ja, prošla nezapaženo.
Rođakinja po muškoj liniji, koja je i nakon udaje zadržala isto prezime, ima se i danas običaj pohvaliti da joj je akademik taj i taj krvni rod. I jako lijepo parazitira samo na toj koincidenciji. Ujaku, naravno, nikad nije ni padalo na pamet da za ikog od nas od ikoga koga je poznavao naplaćuje usluge, ali uvijek ima ljudi kojima nije problem, posluživši se tuđim imenom, to nešto što im je trenutni hir, jednostavno - uzeti.
- Vidiš, ona je isti on, ali on isto voli više mene. Vidiš kako je meni učinija, a njoj ne, ne. I to ti isto puno govori o tome kakvi je ko.
Očna bolest, ili problem s vidom, nazovite vi to kako god vam je drago, ispada glavni krivac i nepoželjan faktor. Ono što vas je stvorilo, društvo je pretvorilo u:
- Zamisli ti, i takav bolestan i jadan pa je napravio to i to, a zamisli samo šta bi bilo da je kojim slučajem bio zdrav i prav!
(Bio bi isti ko i vi. Bijedan parazit, koji samo gleda u koga će što uzet pa se hvalit kako je pametan, snalažljiv, mudar, lijep i dobar. Da, dobar, eto čak je i tom jadniku pomogao da ga društvo napokon prepozna.)
