Uoči lokalnih izbora, jedan od gradskih kotara je donio rješenje o gradnji prolaza, pothodnika ili nathodnika iznad ili ispod opasne prometnice, u blizini osnovne škole. Za sigurnost naše djece, ali i svih ostalih naših sugrađana.
Natječaj je objavljen, nacrti su predani, odluka je donesena, krenulo se s gradnjom.
Malo prije nego što je bilo upriličeno svečano otvorenje s rezanjem vrpce, posvađali su se oko naziva samog prolaza, treba li mu ime biti po nekome od umjetnika ili nekome od ratnika, odnosno, treba li mu ime uopće.
A onda se netko sjetio da ... ta-ra
Prolaz nije prilagođen osobama s invaliditetom.
I da treba sve ponovit!
Nema, nema, nema milosti.
Ali svakako ima razumijevanja.
Zbog čega bi sad odjednom osobe s invaliditetima raznim krenule jurišati baš preko tog prolaza, pothodnika ili nathodnika iznad ili ispod opasne prometnice? Gradske ili državne?
Sve i da mu nema 'ko. Sve i da se s druge strane nalazi čarobni napitak koji liječi rane sve. Sve i da je željan avanture toliko da mu je i puteljak premija. Sve i da želi biti i iskusiti "sve isto kao i svi obični normalni ljudi". Pa ako se probije neozlijeđen preko parkirališta, zidića i kanalića, baš do toga mjesta. Ili ako se digne svih pet helikoptera da ga prenesu do tamo.
Jeste me s'vatili?
Ilustracija je napravljena u jesen prošle godine za projekt #SaveSoilSecureFuture #AllHandsForSoil uz popratni tekst:
Nijedna nije ista, ali sve vrijede isto!
(Nismo svi jednaki, ali svaki glas, na izborima, vrijedi jednako.)
Od tad, do sad, zakon za koji smo lobirali, Soil Monitoring Law, je izglasan!!
No comments:
Post a Comment