manipuliranje slikama

Često mi poznanici šalju slike sa obiteljskih okupljanja, izleta i uopće zabava u koje su uključeni mnogi ljudi odrasli i djeca. Najčešće takve priloge niti ne otvaram. Pisala sam već o tome, govorila jako puno, vjerujem da svi znaju i da je svima jasno da visoko slabovidnoj osobi, tuđe fotografije i videa jedu jako puno memorije, u svakom pogledu. 

U nekom smislu, čak bi i voljela da se naljute na mene zbog ignoriranja, te da uzvrate jednakom mjerom. Međutim, to se nikako ne događa. Ne mogu točno procijeniti, radi li se o nemaru, bezobrazluku ili pokušaju edukacije, ili možda dobroćudnom dijeljenju tipa "naša si i mi te volimo bez obzira na sve!", ali po svemu sudeći, a sudim prema tome kako sami komentiraju svoje ili tuđe slike, radi se o izazivanju ljubomore i zavisti, odnosno, izrugivanju onoga što ne razumiju ili naslućuju da bi moglo biti bolje od onog što će uskoro sami pokazati. 

Ali pošto, a sad pazite dobro, kada šaljete sliku, video, poruku, s nekom određenom namjerom slijepoj ili visoko slabovidnoj osobi, ta slijepa ili visoko slabovidna osoba, vidi vašu namjeru. Ne mora ona biti usmjerena baš na me, kao što na toj slici niste pozirali baš za me. Ali tu je. Prisutna. I ja ju vidim. 

Šta vidim, neće biti uzeto za ozbiljno, jer će svi ostali prisutni najbrže što mogu, prebrisati moje viđenje, glasnim smijehom, izvrtanjem rečenoga, i šapatom "jadna cura, ne vidi, pa fantazira". 

Vidim prazne tanjure ispred male djece zamazanih zbunjenih lica, i komentare, 

- Vidi izjelice, sve je sam/a smazala, ništa nama nije ostalo. Debela - bebela.. 

Curicama obično stave oglođanu kost ili kobasicu u rukice, a dječacima flaše,

- Prasice male i pijandure velike... 

Iako možda ne razumiju riječi, razumiju da se o njima govori i da im se nešto podvaljuje. Sad ovisi o tome koliko će uporan biti glas koji ih prati. Koliko će se često ponavljati ono pijandura i prasica, tolika će biti vjerojatnost da i sami u "šalu" i povjeruju. A dok odrastu, to i postanu: 

- Svi su rekli, pa se ti sad peri! 

- Od malih nogu... Vidi kad je počela!

- Ionako svi već znaju da jesi, jesi, jesi. I mater ti to zna. 

Možete vi plakati i govoriti suprotno, većina je uvijek u pravu. (Sad je vrijeme da se pojavi netko tko će se sjetiti da je baš takva većina ubila našeg Isusa. Ali to se sve rjeđe događa. Ne zato što je zaboravljen stvarni duh Božića, Uskrsa, imendana i slava. Nego zato što nikada nije ni postojao na tim mjestima.) 

Što će se dogoditi? Pokušavat ćete ispravljati nanesenu vam nepravdu, radeći sve suprotno od onoga što se o vama govori i što se od vas traži da napravite. Odbijat ćete hranu, odbijat ćete druženja bučna i zaglušna. Tiho, ne govoreći nikom ništa, jer unaprijed znate (znate iz iskustva), da će vas se prije nego udahnete proglasiti lažovom ili svađalicom. 

Ili će postati baš to što je od početka zacrtano. "Ionako svi već znaju.."

Pa kad slijepa žena kaže: zašto to radite i vlastitoj djeci? Sjećate li se da su to radili i vama, i da ste jako patili? Gurate ih od sebe da bi ih zarobili i svezali za sebe? Jer kad čitav svijet odbaci pijanduru i drolju, doći će plačući k vama tražeći zaštitu? A vi već, iz vlastitog iskustva, znate toliko puno metoda tješenja. Unaprijed znate kako ćete i koliko nježan i prepun razumijevanja biti. Utjelovljenje ljubavi koju sami nikada primili niste. 

Znali biste vi utješiti i mene, kad samo ne bi bila takva bezosjećajna kučka, koja ne razumije šalu i nikad ne ide nikamo ni s kime. Niti emođijem ne reagira! 

I dok normalne, svakodnevne žene troše svoje dragocjeno vrijeme na odabir pravog emotikona, razmišljajući što će i kakvu će reakciju i daljnju komunikaciju proizvesti, ja imam app koji čita bez uljepšavanja ono što vidi, pa kad vidi gladno polugolo dijete, pita prijatelja od povjerenja za neuljepšane detalje, pa kad dvoje ili više ljudi potvrde da je slika uznemiravajuća na neki način, prijavim. Jer ništa drugo ni ne mogu. 

Na svakog smajla koji se kotrlja po podu od smijeha, plače od smijeha ili se smije okolo glave, jer nema ušiju, ta slika tog djeteta je bliže tomu da postane stvarna. 

To su isto i vama radili, vaši najbliži i najdraži, dok su vas uvjeravali da ste prekrasna, smiješna, i da su to svi rekli. Svi osim ne mrgodne žene kojoj stalno nešt smeta. A u biti joj fali. Je he he. Edna stvar - 

- A to je baaa ka laaar!

- A šta će jadna, ne zna šta je to život. Nju ti treba žalit i na to se ne obazirat šta ona kaže. Ništa ta jadna ne zna i ne može doživjet.

dok ne izblijedi

Kako ga ja vidim nije isto kao na slici, ali slike su navodno objektivnije, a dojam je dojam: 

Snimila sam ovu, sa svoje zapadne verande, sekund prije nego sto je mjesec izblijedio u atmosferi. 

Nakon sto se cijele noci premijestao po nebu, u zoru nije, kako se moglo ocektivati, upao u more, nije se sklonio iza poluotoka, nije se zapleo u borovima, nego je prosto iscezao sa nebesa. Kao da ga nije ni bilo. 

A tamo je. I sad. 

On bi nas mogao i vidjeti i gledati, kao sto smo na tren mi gledali njega. Ili barem, mogli gledati. Jer se ne sjeti svatko podignuti glavu. 

A i ne moze svatko. 

S moje verande se, i ove noci vidio dobro. Sa zvonika se je, vjerujem, vidio jos bolje. A da ima nekog kome bas ta veranda i taj zvonik stoje na vidiku, i to je vjerojatno. 

Jezu praznih pogleda i predobro poznam. 

Pa se pitam, osjeca li je i luna, dok zurimo u nju, ili ima kakve svoje zastitne metode? 

Niti ova ilustracija nije u stvarnosti ovakva kao sto sada ovdje izgleda; za orijentaciju, mjesecev krug je velicine kovanice od dvije lipe (stavljala sam novcice posvuda po kuci da zastitim stvari koje rijetko koristim i koje je tesko pomicati cesto, od moljaca. zamislite veselja, kad se tako nabasa na skriveno blago!), a mace su se samo pojavile... 

... pojavite se i vi: 

Miracle of Mind has made meditating incredibly easy, and I think you’d love it too. Give it a try, it’s absolutely worth it!

 https://miracleofmind.sng.link/Aoy32/pnp0/r_9fc0d6bd05,

https://miracleofmind.sng.link/Aoy32/pnp0/r_9fc0d6bd05,

mače

A mjesec maj je posvećen majkama i majčinstvu.  

Navodno je to tako od davnina. Maja, boginja po kojoj je mjesec dobio ime, je bila Merkurova majka, a Merkur ono divno stvorenje koje povezuje, odjedinjuje i sadrži u sebi, nebo i zemlju, san i javu, mrtve i žive, žensko i muško. 

Takva je priča, na nama je da ne vjerujemo, pa da prigrlimo trgovački praznik (ili trik), jer zvuči i izgleda stvarnije od stvarnog. 

Očekujmo biti prevareni! 

Bila sam uzela to malo mače zato što je bilo, zajedno sa čitavim leglom, određeno na kontejnersku smrt. Ne znam što je bilo sa drugima, jesu li ih nalaznici razdijelili, prodali ili prepustili sudbini. Znam zašto sam ga ja uzela. Iz sažaljenja, a ne zato što je bilo slatko da curice imaju mace. 

A onda vam dođe neki stariji lik i jednako umiljatim glasom, kakvim vam je prodao priču, traži da mu pokažete svoju malu macu. Da pipne kakva joj je njuškica. 

- Vidi je. Na, na, na, na. 

Kao da ste i sami životinjica. Koju treba pripitomiti. 

Nedavno sam slušala Mohanjija, u jednom od onih videa u kojima govori o životinjama spremnima za klanje, kako ljudi koji su odabrali to zanimanje nikada ne gledaju životinje u oči. Da ih tako uče, kad ih uče ubijanju. Jer kad bi pogledali životinji u oči, vidjeli bi da se boji. Prepoznali bi život u njoj. I ne bi mogli obaviti zadaću. 

Onaj koji, videći da u drugom biću drhti isti život kao što je njegov, i svejedno se odluči na klanje, gubi nešto dragocjeno od svoje vlastite duše. 

Onaj koji je kadar ubiti životinju, kadar je ubiti i onog sličnog sebi. Pitanje je trenutka. 

Sljedećeg trenutka, stariji lik o kojem vam ovdje pričam, je uspio uvjeriti moju majku da je ubio moje mače, zato što mene (da, mene) jako voli, a ja sam prema njemu tako hladna. I to, da mu je bilo toliko neizdržljivo za podnijet, da nije znao što će od sebe. Htio me je nekako kaznit, da vidim što je to bol. Da osjetim istu bol koju i on osjeća. Kad ne možeš imat nešto što jako jako voliš.

Majka mu je postala saveznikom u ostvarenju njegove veze iz snova. Nije to nikakva tajna nikad bila. Niti izoliran slučaj, "naša posebna priča". Obični ljudi obično misle da je to sve jako romantično. Filmski!

Osobno mislim da me je prodala. Zajedno sa svim svojim majčinstvom. 

Tko je kadar oduzeti život. Svjesno. I s namjerom. Zaslužuje li divljenje? A sažaljenje?

čemu služe ruke (9)

 

Ilustracija je prvi put objavljena na X-u, za #SaveSoilSecureFuture kampanju, s referencom na Alicu u zemlji čudesa, u gornjem lijevom uglu sjede Ludi Šeširdžija, Nacerena Mačka i Bijeli Zec "I'll be late to a very important date...", uz popratni tekst: 

What your left hand is for? To keep a wrist watch in its place! 

Still, you cannot keep the time, not with both of your hands. 

Ali,

što bi bilo da nemate sat? Nosili bi narukvicu. 

Ili da nemate lijevu ruku? Ili lijevo oko, jer to je ono koje bacate na sat. 

Ljudi koji nose satove, primijetili ste zasigurno, imaju običaj pipkati zapešće da provjere je li im još tamo, stoji li im dobro, ili jednostavno da razgibaju zglob. Nisu to nikakvi specijalni signali ni moti ali braille, ako ste se slučajno pitali "kako slijepi gledaju na sat i kako znaju kad im je vrijeme". 

Vrijeme je zapisano posvuda u i oko nas, nije to nikakvo čudo prirode. Čudno je u svemu jedino to što se toliko mali broj ljudi sjeti okrenuti oko samih sebe da bi vidio što mu je sve dano.  

čudni razgovori

Ne tako davno, bilo je puno teže, no sada. Nekome godine donesu strpljenje, mudrost, vrijeme za samoću. Netko to zna i iskoristiti. :) 

Drugačije se ljudi ponašaju kad doznaju da ste pwd. Mislim da postoje, da su izmišljena već Pravila lijepog ponašanja prema osobama s kakvom specifičnošću. 

Prije su znali napadno buljiti, i namjerno vas strmoglavljivati u neugodne situacije, samo da bi provjerili lažete li im, ili da bi imali što za analizirati, pričati prijateljima. Kao da niste živo biće. Govore o vama, koji ste prisutan, a kao da niste. Ili govore vama, a kao da govore s djetetom, psom ili stvarju. 

I baš se iznenadite kad vam netko priđe neobavezno ljudski: 

- Jesi za kavu? 

- Imal kiše u vas? 

Ma znam ja da nije lako započeti razgovor ni u najnormalnijim okolnostima s nepoznatim nekim, ali tad se radi o vašoj "nedostatnosti", vi ste taj koji je u nuždi - plaši se samoće, dosađuje se, dobio zadatak... - 

- Imate li sat? 

- Da, naravno.. 

- Kh hmm ko 

- Ne znam :) 

- Kako molim? Ne znate koji sat, ili koliko je sati :) :D 

- Ni jedno ni drugo. 

- A znate da ga imate? Pa kako to. 

- Imam naravno. Tko ga ne bi imao u današnje vrijeme. 

- Da, u pravu ste. Za ukras. 

Oboje se smijete. 

- I za pokazivanja. Hahaha Ima se lovuše. 

- Kh khh ka

- Kao sve neka skromnost lažna, siromaštvo i običnost 

Polagano se ustajete i krećete svojim putem, taman toliko polagano da čujete: 

- Neka jadna makar misli da je i ona našla nekog kome može okrenut leđa. Pu! 

čemu služe ruke? (8)

Povodom Međunarodnog praznika rada, red je da proslavimo rad ruku, koje ni kad miruju, ni kad su prazne, ne praznikuju.

Nadam se da se rukopisi dobro vide na vašim ekranima, a ako ne posjedujete adekvatan app za uređivanje slika ili prilagođavanje istih, sjetite se da su najbolje postavke, tvorničke postavke: sve što vam je potrebno, već je instalirano u vašem smartfonu, samo trebate znati kako se koristiti njime. 

Ne kaže se zaludu da su najbolje stvari u životu besplatne; nema potrebe za grčevitim šparanjima, što se više služite njima, to postaju sve bolje i bolje, a tad svaki dan postaje blagdan! 

Sve najbolje želimo svima, uživajte! 

poetry

original popis   

appendix 

music 

to be continued  ... 

#HappyLaboursDay 🌹 

#SaveSoil 🍃

zadnja runda

Pitanje: Namaskaram Sadhguru. Jednom si rekao da, ako netko može istinski biti s tobom na samo jedan trenutak, da mu je ovo zadnji život na zemlji. Sad, znatiželjan sam, molim te odgovori, jesam li dobio taj trenutak sada ili na nekom od prijašnjih programa? 

(Pitanje je postavljeno na EOE Delhi - Ecstasy of Enlightenment) 

Kad pogledate sve molitve ovoga svijeta, najmanje 99% njih su varijacije na "Dragi Bože daj mi ovo, daj mi ono, spasi me, zaštiti me". Nije to spiritualni proces, nego pokušaj da se iznudi preživljavanje. Preživljavanje ne može biti iznuđeno. Ako se naučiš koristiti sa svoja četiri uda i par moždanih stanica, onda možeš bez problema preživjeti na ovome svijetu. Ako crv zemaljski to može sa svojim sićušnim mozgom, ljudska bića bi trebala biti sposobna preživjeti, čak ako koriste samo mali djelić svoja puno većeg mozga. Dakle, preživljavanje nije problem. 

Oduvijek su vam govorili, "Bog spašava", "Sve u Božje ruke", ali, zašto ste onda izgubljeni? Kako to da ste izgubljeni? 

Trik je u tome da svi postanemo mušterije, potrošači, klijenti. U smrti, svatko je potrošač. U životu, svatko može biti što god on sam hoće. Ali eto, oni nastoje pretvoriti život u smrt tako što te natjeraju da se osjećaš krivim zbog svojeg postojanja, u strahu zbog apsolutno svega. 

Sve što napraviš, u startu je pogrešno - čak si i rođen naopačke. Zato te i treba spašavati. Ovo je jako pametna poslovna strategija kojoj nitko ne može pobjeći. Kad si od samog rođenja označen, etiketiran kao (po)grešan, neizbježno je da postaneš - mušterija. Tako je ono što je trebalo biti produhovljena znanost, postalo komedija, cirkus. 

Pitaju me ljudi, "Sadhguru, koja je razlika između Boga i Gurua?" 

Ja odgovaram, "Bog spašava - Guru ruši."

Morate urediti svoje vlastite živote da budu toliko duboki i obilni i ispunjeni da, ako bi se rasprsnuli u ovome trenutku, da vam bude svejedno. Pazite, ovdje govorim o rastvaranju, ne u umiranju. Mukti, sloboda, nije za frustrirane ljude. Mukti je za one koji su ispunjeni do kraja, ne za one koji izbjegavaju biti ispunjeni. 

Rekao sam, "Ako si prisutan, makar samo na časak...", jer čitav svoj život možeš proživjeti samo u ovom jednom sadašnjem trenu. 

Ovaj tren je čitava vječnost. Ako možeš biti u ovom sada trenu, tad možeš u svakom. Nema promjene. Dakle samo budi; tako jednostavno. 

Ali čak i sad dok me kao slušaš, bez prestanka procjenjuješ što je u redu, a što nije u redu. Tako logičan um radi. Kad bih izvalio nešto nelogično, mučio bi se dok sve ne ulogiči, ili bi zaključio da sam poludio. U biti, pokušavaš čitav kozmos strpati u svoju malenu logičku kutijicu. Ne ide to tako. 

Jednostavno biti znači, ne misliti, ne procjenjivati, ne tumačiti ne suditi, ne dijeliti na točno i pogrešno. Kad si jednostavno ovdje, tada nema više borbe. Pitaš me "Je li se to dogodilo danas?" Moglo bi se dogoditi, kad bi bio voljan. Bit voljan znači nemati svoje volje. Ako sjediš ovdje bez predrasuda, tad je to taj trenutak. 

To je tako jednostavno da stane u taj jedan tren, ali ti me tjeraš da radimo na tome čitav životni vijek. Eto zašto 21 stoljeće nije dobro vrijeme za Gurue. Ovo mi je zadnja runda. 22. stoljeće bi moglo bit još gore. 

Izvor:

https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2025/4/how-to-actually-be-with-sadhguru.html 

🙏💜