Tu i tamo, nerijetko, i sve češće, netko me podsjeti da nam "Bog pomaže preko drugih ljudi".
Znate onu anegdotu zasnovanu na stvarnom događaju, koja je postala urbana legenda skoro svakog grada, gradića i naselja uz veliku vodu, rijeku ili potok:
U vrijeme velike poplave, od cijele je obitelji ostao jedini - Noa (Mujo, Štef, Pere, Bob). Spasio se tako što se, sa svakim novim valom, penjao po jedan kat više. Bujica je počela popuštati onda kad je stigao do krova. Preživio je zahvaljujući uvjerenju da je božji izabranik, da je na narod stigla božja kazna, sudnji dan, armagedon, i da je sad red na svemogućega da osobno siđe, i prenese ga na leđima u raj na zemlji.
Tri je dana zapomagao, pjevao psalme i molio glasno sa krovnog prozora:
- Bože moj, bože moj, u pomoć poteci.
Tri su puta po njega dolazile spasiteljske službe: vojska, vodovod i vatrogasci. Očekivao je drugačijeg boga i tome se nadajući, skončao sa životom.
Mi ne znamo, niti možemo znati, je li sad u paklu iz kojega još uvijek doziva, ili mu je duša ipak ugledala raja. Nama priča završi na mjestu gdje je ukopano njegovo zemaljsko tijelo, i pločom i cvijećem označeno da je jednom bilo i postojalo.
"Ovaj jadnik nije znao da mu je bog tri puta bio slao svoje posrednike: v- v- v- kao pobjeda"
- Eto, tako i ti!
Eto tako, baš tim riječima mi ljudi nude što ne tražim i što mi ne treba, prije nego što će mi uzeti nešto što mi treba i jedino što ne mogu dati.
Bilo da su naišli na neki čudotvoran lijek, od kojega ću odma'! oživit'! jer sad sam znate previše mrtva, spora i depresivna (po njihovu mišljenju i za njihov ukus), ili je neka super cura ili momak postala! doktorica! specijalizirana baš za to šta ja imam, ili znaju neku igru ili biljku ili napitak od kojeg prolazi sve ružno i od kojeg zaboraviš na sve probleme...
- Nisam ja nezadovoljna sa svojim životom. Ja sam svoj život prilagodila sebi koliko je god to bilo moguće. Ne treba meni vaša pomoć.
Sve su to otkloni na koje nisu navikli. Sljedeći je potez nasilje. Bilo da vas prevarom navedu da nešto potpišete bez mogućnosti da se izvučete iz takvog ugovora. Bilo da svima kažu da jeste ono što niste, pa vas gomila, moć mase, po inerciji prenese tamo gdje niste htjeli biti. Bilo da vas po dobrom starom običaju, jednostavno mlate, dok tobože, sami ne pristanete.
Nikada, naravno, stvarno ne pristajete, jednostavno vam postane toliko svejedno što vam se sa tijelom događa, da dopustite da grimase i grčenja i hropce tumače kako god im je po volji.
Vi idete dalje. Bez obzira na obzire, idete dalje.
Samo su vas malo pogurali.
Ono kad mudraci kažu da tijesto mora biti dobro istučeno da bi se ispekao dobar kruh, ili da dijamant mora proći dosta brušenja i bušenja da bi dobio visoki sjaj zbog kojeg ga smatramo visoko vrijednim, ili da tkanina primi puno uboda i ima puno šavova prije nego što postane odijelo koje bi netko volio nositi - ne u smislu da treba patit za ljepotu, nego da na duge staze, svaka okrutnost koju podnosimo nije bespotrebna, beskorisna, besmislena ili uzaludna - ne treba shvatiti kao poziv na patnju, ili da bol, patnju i žrtvu treba tražiti, nego da, ako vam se desi, ako je sigurna i ako je neizbježna, ona ima svoju ulogu, a ta je da vas se ubrza.
Ljudi će vam uvijek biti spremni zagorčati život, kao što ga zagorčavaju i samima sebi, to je nepobitno.
Zato pazite da se radije družite sa onima sporijima, na ruci i na jezicima. Ako već niste u prilici kretati se samostalno.
Uvijek u očekivanju da im neki bog pomogne, skloni su sebe staviti u ulogu tog boga, kad pomisle da ste netko tko je jadniji od njih.
- Dobićemo novu kolegicu... susjedu... nevjesticu... ona ti je od Toga i Toga žena... kći... kumče... rođakinja... Triba vidit more li šta pomoć!
Ovisno o mjestu radnje, ovako će se odvijati drama:
Ako ostala lica misle da su i sami "velikaši, odlikaši", nastojat će se sprijateljit s vama da bi imali pristup tamo gdje još nisu zapasali. Znate onu, od viška glava ne boli. Ili će vas nastojat skalandrat, čisto da vam pokažu ko je gazda u selu. "Došla maca na vratanca, doš ti meni plakat, kad-tad!"
Ako ostala lica misle da ste stvarno neki "velikaš, odlikaš", a vi ni ćuš ni buš, pa kad shvate da ste fizički invalid, počet će vam nudit pomoć, ili zato što im to daje mogućnost da se pred nekim osjećaju moćni, ili dobri; ili zato što ste laka meta, mogu vam uzet pa reć da ste sami krivi, ili da jadna ne znate ni šta govorite, da vam je zavatilo i mozak; ili zato što im je netko rekao da se pomažući potrebitima stječe mjesto bogu s desne strane u nebeskom raju.
Tad nije zgoreg sjetiti se da "Zagorčavaju sebi, a vas ubrzavaju".
Sklapajući saveze, samo odlažete ono što bi se svejedno dogodilo.
Bol ne postoji, vi ste gazda svojeg života, svog zemaljskog tijela, svojeg uma i emocija. A bog ne daje nikome da nosi više nego što se može po(d)nijeti.
To što osjećate kao svoje i što mislite da je vaše, bilo bi tu u zraku, s vama ili bez vas. Nekome drugome da ih pokupi i nosi kao svoje.
Ne nosite to sa sobom. Vidite to, onjušite, ako je ugodno, uživajte, ali ne nosite nikamo, nigdje. Nije vaše.
Imate li noge pa da vas premjeste tamo gdje će biti bolje, iskoristite to, otiđite. Ako nemate noge, za istu tu stvar možete koristiti ruke, da stvore svoj prostor, drugi i drugačiji, i baš po mjeri za vas. Ako nema ruku, uvijek se može na letećem tepihu čarobnog trenutka poletjeti uvis, ili strmoglaviti u dubinu ostavljajući za sobom melodiju, obris, miris, okus pobjede. Vas jednog nad mnoštvom. Ne mora vam nitko nužno upamtiti ime, jednako kao što se ne pamte niti imena ovih sitnih duša, ali ostat će trag, možda anegdota, možda epopeja, legenda, mit, ili vic kao ovaj gore. Netko će ga čuti, zapisati, prenijeti nekom drugom. Netko će ga krivo shvatiti, a netko će poželjeti ponoviti, oponašati, na bilo kakav način, da bi shvatio što je to stvarno bilo. Netko će shvatiti dobro, shvaćajući i to da mu je slušanjem tuđe priče, olakšan i ubrzan proces učenja života. Pa neće ponavljati vašu grešku, gledajući kako je izbjeći prije nego joj se pruži prilika ostvarenja. Čak i onda kada sam ne bude u prilici da osim bijega poduzme drugo išta.
Da ponese ikakvu drugu informaciju osim one da VI niste obavezni ispunjavati ugovore koje su umjesto vas i u vaše ime sklapali drugi ljudi. Posljedice loših ugovora ipak hoćete snositi. Jedino to treba znati do sljedećeg pokušaja.