Kakvu razliku čini jedan dan? Obična dvadeset i četiri sata?
Veliku! Pogotovo ako se zbog njega jednoga, čitava godina proglasi - prijestupnom.
Bi li bilo moguće to ikako ispraviti?
Kad bi godina imala 13, umjesto 12 mjeseci, za prestupnima ne bi bilo potrebe. Svaki bi mjesec imao po 28 dana, i počinjao bi u ponedjeljak. Trgovcima, knjigovođama i političarima bi bilo lakše pratiti račune. Državne praznike bi bilo lako ujednačiti. Godišnje odmore, također.
Samo zbog gluposti kao što su godišnja doba, ekvinociji i solsticiji, I zbog činjenice što naša tijela, i uopće čitav život na ovom planetu ovise o njima, kalendar se morao prilagoditi sunčevim i mjesečevim ciklusima.
Da bi nas podsjetio da trebamo biti zahvalni Majci Prirodi što nas uzdržava i podržava, pojavio se taj jedan dan viška, iako toliko rijetko da ga ni ne osjetimo, svake četvrte godine.
I stvarno, zbog čega se ne obilježava? Zašto se ne slavi? Zašto se ne praznikuje? Zašto ga ne dočekujemo, kao što dočekujemo Božiće i Svarožiće?
Ako je istina, ovo što agencije, kojima ljudi još uvijek vjeruju, kažu: da nam je ostalo još pedesetak žetvi, što bi značilo, tridesetak godina ili manje ako nastavimo ovim istim tempom, pa ako jedni druge ne požderemo, prije nego što Zemlja postane Pustinja, ne bismo li trebali svaki dan slaviti kao da nam je zadnji?
Ako je sve broj?
Ovaj jedan izvanredni, posebni i specijalni, nije li zapravo darovani. Ako i usporava čitavu godinu, ne čini li mlađim, rjeđim i time vrjednijim sve što padne na njega?
Ali prije nego što požurite prema ožijku,
Što mislite da će buduće generacije Zemljaka ili Pustinjaka misliti o nama koji smo obitavali ovdje prije njih, na osnovi dnevnika, godišnjaka, almanaha, kalendara
koje za sobom ostavljamo, jer, ruku na srce, ova generacija nije napravila bogznašto vrijedno, srušiti zna, ali više nema što za rušiti.
Što će pomisliti, i kako će protumačiti sve one Svjetske i Međunarodne Dane... ružičastih vrpci, crvenih haljina, različitih čarapa...?
Pa kad na drugom mjestu nađu da je svaki dan imao svoje ime i svog zaštitnika, ili čak nekoliko njih: Sveti Franjo, Sveti Toma Blizanac, Sveti Petar i Pavao, Kuzma i Damjan!
Da se neki put ponavljaju, i da se neki samo slučajno zovu imenom istim.
Vi koji pratite drugačije stvari znate da smo prošli mjesec imali Dan žitarica i Dan grahorica. Postoje i Dan kave i Dan čokolade!
Prvi dan proljeća. Dan voda. Dan šuma. Dan planina. Dan zemlje. Planeta i tvari. Svaki posebno. To smo učili u školi, pravili panoe, ocjenjivali dječje crteže, ali iskustveno malo znamo o tome.
Ipak tu su, zapisani. Zabilježeni. Za buduće generacije.
Koja će mozgati, dvojiti, istraživati pa donositi zaključke o ...
... o drevnoj civilizaciji humanoida koja je nastavala plavi planet.
"Po svoj prilici se radilo o primitivnom obliku života, koji se klanjao bezličnim silama, poput vode, zemlje i drveća, hranio se i odijevao - čudno, i štovao mnoge bogove."