Mlada je mama skuhala kašicu, sve prirodno iz eko uzgoja, kontrolirano i po provjerenoj proceduri, i uzbuđeno utrpala punu žlicu u ustašca svojeg mladunčeta.
Dijete je zaplakalo, i njoj je bilo neugodno, da netko ne bi, čuvši krikove, pomislio da ga zlostavlja.
Brzo je pozatvarala prozore i vratila se svojim naporima da nahrani čedo.
Nije joj bilo jasno u čemu je stvar: majka marija i sve njene prijateljice su pričale kako se njihova djeca u tome "guše" od gušta. Kako je to prekrasno nešto, a ne samo zdravo.
Sve je napravila kako je čula i vidjela od njih. Ponovila točno sve korake. Što nije u redu s njenim djetetom??
Svekrva, jetrva, šta joj ta žena već dođe, je utrčala u kuhinju i vidjevši da je dijete crveno od plača, viknula:
- Pa jesi li pustila da se o'ladi? Ne direktno sa vatre! Izgorit će joj pluća!
Mlada je mama gorko zaplakala: kako joj je to mogla reć? zar ne vidi koliko se trudila? kako je sve očistila, pripremila, servirala, u one nove zdjelice specijalne za bebe???
Nije joj ništa rekla, naravno, progutala je uvrede, neće se ona spuštat na te razine, ali doće maca na vratanca, kad tad će se to njoj vratit.
Mladi je tata, vrativši se s posla, primijetio da je mamica tužna i žalosna, i ona mu je sve rekla, i kako se ona trudila i kako se svekrva OPET istresla na nju, i kako to sve teže podnosi.
- Ljubomorna je jer vidi kako si ti dobra i zgodna i kako te ja puno puno volim. Pusti ludu nek govori!
To su vam ti komplicirani obiteljski odnosi. Mutatis mutandis. Isti u svakoj velikoj zajednici.
Meni je ova priča pomogla da shvatim, zbog čega je osjetilu vida dana toliko veća prednost pred ostalima.
Nitko zapravo ne gleda svojim očima, gleda tuđima.
Naravna stvar da očima ne možete vidjeti toplinu ili hladnoću, to gledate kožom. Rukama, licem, jezikom. Ima naravno nečega i u iskustvu, i u sjećanju, točnom oponašanju viđenoga. Ali koža je daleko glavnije osjetilo od oka.
Malena je uvijek bila boležljiva, dijagnosticirana joj je astma dok je bila u povojima, ali nikad nije morala koristiti pumpicu, i uvijek je imala slatke kraste po usnama i obraščićima.
Tako je pisalo u kartonu, i tako se svima pripovijedalo.
Ja ne znam kako izgledaju slatke kraste, a kako gorke, ali prije mislim da se radilo o opekotinama.
Druga kćerkica nije imala dišnih ni kožnih problema, iako je naslijedila i sobu, koja je ispala glavni krivac zbog vlage (bilo je preinaka i preuređivanja i izoliranja i štemanja i gletanja), i robu i roditelje.
O njoj se brinula patronažna, jer se mama teško oporavljala od šokova koje je doživjela u rodilištu.
~~~
Poremećaj u prehrani je najčešća i najteža boljka našeg vremena, bilo da se radi o pretrpavanju hranom, ili odbijanju iste, ali nekako slutim da je razlog ovakav kako vam opisujem.
Važnije je oponašati druge, nego slušati vlastito tijelo.
Kad ovo kažem naglas, žene me obično zaskoče onom o pasenju očiju, štogod da to bilo.
- Uf, kad bi slušala tijelo ne bi prestajala žderati. Koliko su oči gladne. Nemaš ti pojma.
Da, nasreću.
Usput, jeste li ikada vidjeli kako slijepa osoba jede? To je zato što ju nikad niste ponudili.
- Ajde draga, uzmi, nemoj se sramit...
Da, ali šta? gdje? čime?
Je li čvrsto ili proljevasto?
Razumijete?
:D
Druga stvar koja se da primijetiti jest da ljudi razumiju da
doživljaj i
iskustvo svijeta, s pripadajućim reakcijama, dolazi iznutra. Ali kao da
nisu sigurni što to točno znači, ni kako izgleda: kao ovdje sa slatkim
krastama, ili uopće s alergijskim reakcijama na hranu ili pelud ili štogod.
Tijelo se brani, izbacuje,
pocrveni, nateče ili se ospe točkicama. Uzrok - nepoznat.
"Ajmeee
šta ti je to modro na nadklakticamaaaa" pa peri deri, a ako se ne da
oprat, "Ajmeee biće ti je nešto naškodiloooo. Možeš li se sjetit šta si
jela?"
Oh neee, nije moguće da sam te ja malo jače za ruku uhvatila.
p.s.
Curica iz ove priče je sada studnetica sestrinstva, želi raditi na dječjem odjelu, da bi mogla pomagati djeci poput sebe, i iz svima nerazumljivih razloga, ne podnosi majku. Majka se tješi da je mala ljubomorna na nju (jer vidi kako je ona uvijek lijepa i sređena i kako je svi paze i vole). Selo kaže da mala vidi kako joj majka pati pa ne želi ponavljat njene greške.
Mala ne misli ništa, ponekad je grize savjest jer je prirodno da su djeca privrženija majkama nego strancima pa ne zna što to s njom nije u redu, ali osjećaj naoko bezrazložnog straha, od te nježne žene, je prisutan i jak.
