pravednici

Hiljadu puta sam dosad vidjela na koji način društvene zajednice određuju tko će biti žrtva, da bi mogla napisati kanon: 

Izaberu mirne ljude, fizički nježnije građe i naizgled nezaštićene.

Obično su to ljudi s kakvom senzornom specifičnošću ili tjelesnom manom. Bilo da toga nečega imaju manjka ili viška u odnosu na ono na što je to društvo naviknuto.

A onda krenu s burgijanjem, dok ga ne razbiju, izvana ili iznutra. 

Izolacija, u bilo kom smislu. Ako je fizički ovisan o ljudima, fizička. Ako je od sebe sklon samovanju, onda je "svugdi bija, sve činija", vidilo ga 50 vlaja koji će posvjedočit.

Ako je šutljiv, svi su to nešto od njega čuli u povjerenju. Podao i licemjeran. A pred svima se pravi fin i pristojan.

Ako je nesebičan, onda je rasipan. 

Ako se drži za sebe, škrt i posesivan. 

- Svi znamo kakvi su ljudi koji misle da su sami sebi dovoljni. Vrag im je saveznik, naime.

Dalje sve ovisi o tome kako će se snalaziti. Tj. oće li ga vrag pomoć, ili  će ga vrag ostavit na cjedilu.

Heroj ili zločinac. Kurva ili mrtva kurva. 

Ne Isus i Baraba, nego Isus i Magdalena. 

Zašto su Isusa napravili bogom? Jer je, po službenoj predaji, bio bez grijeha. U novije vrijeme svi će vam reći, da grijeh, nije zapravo grijeh, nego greška. Pogrešan prijevod, pazi! 

Isus je jedini bio savršen, a svi su ostali bili nesavršeni? Što se misli pod savršenstvom? Imao je sve na broju? Oba oka, uha, ruke i noge. Ali svejedno je određen za žrtvovanje. 

Imao je viška, koji nisu znali protumačiti. Vidio je i razumio ono što većina nije, i nije se bojao govoriti o tome što vidi. 

A Magdalena? Oh, pa to je tako jednostavno, bila je žena, a to se još uvijek ne može oprostiti. 

 //

Zašto to tako?

Ljudima trebaju crno / bijeli likovi, tako da bi sami mogli mirno bit sivi. 

Ne kažem da crno / bijeli ne postoje. Postoje, naravno, u starinskim bajkama i u glavama sivih. Onda kad ih pokopaju. 

- Tempirana bomba. A šta smo mi govorili.. Ne treba takvima dugo, da pokažu svoje Pravo Lice. 

vizualna umjetnost

Ništa novo čovjek na ovom svijetu ne može stvoriti. Svi mi samo oponašamo ono što već postoji.

 Neki imaju jasniju viziju, neki se umiju jasnije izraziti, ali sve je već viđeno, sve je već bilo. Bar jedanput. 

Čitala sam, još kao jako mlada, slično u Platona, ali nisam razumjela o čemu je..

Gledajući ove mlade moderne umjetnike, koji žele biti "jedan od velikih, poput....", pa crtaju, slikaju, kopiraju po bezbroj bezbroja puta umjetninu kojoj se dive. e da bi "bolje razumjeli", e da bi "bolje uvježbali poteze četkom, kistom, špatulom..." ne mogu da se ne upitam: Zbog čega je tako velika stvar, toliko postugnuće, oponašati opanašatelja?

Svaki od tih velikih, velik je postao nakon smrti, za života rijetki budu za ozbiljno uzeti. Ali još simpatičnije, svaki od tih velikih, velik je zbog svoje neobične vizije svijeta koji je uzeo prikazivati. 

I naravno, zato što je sam umio miješati boje. 

Da, da, best out of waste, ništa se ne baca, sve je iskoristivo. 

Od onoga što bi ovi "mladi" s gađenjem bacili, ili, niti pogledali, radili su čuda.  

Tko zna što bi oni rekli, kad bi im netko rekao da je i sam čovjek stvoren na isti način, od blata, od mulja, otpada? Bi li uopće čuli.

kurje oči

Pišući prethodni post, nisam se sjetila da "pseće oko", ipak!, postoji.  

Žulj, blister, zadebljanje kože, kako god da ga zvali, u narodu se još zove i "kurjim okom", a što je kurjak, negoli pas. 

Valjala mi etimologija, ili ne, prilagođavanje značenja riječi, nadopunjavanje istih tumačenjima, i nije neki problem.

Međutim, činjenica ostaje da je na stvari diskriminacija pregolemih razmjera, kada je u pitanju ljudsko oko (i osjetilo vezano na nj), čak i onda kad se jedno (viška ili manjka) nalazi na ljudskom tijelu. 

Sad stavite ruku na srce pa recite, da slučajno fizičko oko, ono vodenasto i gumasto ispunjenje jedne o koštanih udubina koje je zaštićeno pomičnim slojem sluznice i kože, nije u, ili na, vašoj glavi, biste li pridavali istoj tako velik značaj? Odnosno, biste li, bez gledanja u priručnik iz anatomije ljudskog tijela, ikada pomislili da je njegova veza s mozgom išta bitnija od veze s mozgom bilo kojeg drugog dijela vašeg tijela? 

Kad bi vam oči bile u gaćama, gdje realno i jesu, biste li imali iste probleme koje imate ovako?

Vjerojatno bi svijet izgledao malo drugačije, ali život bi i dalje postojao, i vi biste se prilagodili sasvim u redu. 

I kad već povlačimo paralele. Paralelno: 

Stvoreno božjom rukom, gdje god da ono bilo i kako god da ga mi zvali, ne može bit pogrešno. Nema se što za popravljati, samo izvidjeti na čemu ste, i što je za što stvoreno. 

"Stvoreno" cipelom, uh kako boli!

mačje oči

Šminkerice misle da su mačje, one kojeima je tušem izvučena, tanka zavijena linija na gornjem kapku. Mačkaste. 

Mene su na satu prve pomoći naučili da se mačje oko pojavi kao siguran znak smrti. Osobi bez svijesti se, preko zatovorenog kapka, stisne očna jabučica, pa ako zjenica ostane uska, ta osoba je mrtva. Ako je okrugla, najgore se još nije dogodilo, možete nastaviti s upuhivanjem zraka i s masažom srca. 

Sudionici u prometu, mačjim očima zovu svjetleće oznake na kolnicima i pločnicima, ili na torbama i odjeći pješaka. 

Psima, također, svijetle oči u mraku, ali nitko još nije čuo za izraz "psećeg oka". 

Ništa. Samo kažem, misli se da životinje, kojima svijetle oči u mraku, bolje vide po noći, negoli po danu, baš zbog tog svjetla. 

Njima je noć, ovo što je nama dan. Baš zbog te žaruljice koja im obasjava put. Dok nas straši. 

Jeste li se kad zapitali, jesu li stvari koje oni vide u mraku, iste ovakve što su i nama na svjetlu? 

Na stranu sad, imaju li oni kakvu drugačiju riječ za ulicu, stablo, miša ili dijete.. pitam: imaju li ulica, stablo, miš ili dijete isti oblik, veličinu, konzistenciju i vibraciju, svima.

status ptice: bankomati za slijepe i slabovidne

Maleni update: 

Prošlo je duže od polugodišta, otkako sam poslala noticu svojoj banci, u vezi s ugradnjom bankomata s pomagalom za slijepe i slabovidne. Znam da nije na njima da odlučuju, da je taj novac već potrošen i da će se projekt sprovesti kako je zamišljeno, pa sam išla u tonu: strgali su zvučnu signalizaciju na semaforima (toliko nas mrze), što će tek biti sa bankomatima, u kojima je gotovi novac. Svačiji, a ne samo naš (toliko smo zahvalni na pažnji, da ćemo se ljubazno zahvaliti). Kad ono, semafori progovorili! 

Najozbiljnije. Zvižde i kad treba i kad ne treba. 

Najčešće, ne treba. Hvala na pitanju.

Ajde, molim vas, kad ste zadnji put, odnosno, jeste li ikad vidjeli slijepu osobu samu na raskršću kako pipka po zraku tražeći gumbić na metalnom stupu? 

I kad smo već raspoloženi za razgovorancije: jeste li ikad vidjeli invalida na plaži za invalide? Odnosno, što biste napravili da jeste? Ili još bolje: šta ste vi sami radili na toj plaži, osim ako niste invalidna osoba, ili pratnja? 

Opet ću ponoviti, jer nikad nije dovoljno jasno, glasno ili razgovijetno: 

Ne trebaju nama ni skale, ni skele ni liftovi, ni specijalni agenti, nego samo mjesto na kojem bi se mogli osjećati kao ljudi. Pošto takvo ne postoji ni za vas obične, o čemu pričamo?! 

Mi nismo "ranjiva skupina" zato što nešto ne možemo, nego zato što ovi koji mogu - neće. 

I u tom je sva tragedija.

 

status ptice: bankomati za slijepe i slabovidne: Znači, Unija je obećala na sve bankomate ugraditi pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, do 2025. godine. Zašto to nije dobra ideja?  Osim ...

mrtve oči

Jedno je kad to kaže unezvjereni teoretičar, a drugo kad to čujete od nekoga tko vam je blizak. Pa to, da postoje ljudi čije su oči mrtve. 

- Većina današnjih političara, u stvari nitko od njih nema bistre, zdrave oči!! 

Bistre i zdrave su, to se podrazumijeva, ovakve kao što on ima. A mrtve su ove koje gledaju u prazno. Gledaju te ali ti vidiš i znaš da te ne vide. Ti njemu govoriš nešto, ali on te ne čuje. I koliko god da ti njemu objašnjavaš i tupiš, on te samo blijedo gleda. 

Raspravljali smo puno puta o različitim dimenzijama postojanja, o još nekim; osim gore-dolje, naprijed-natrag, lijevo-desno, postoji i unutar-van!.

O onome što ljudi zovu "gubljenjem u vlastitim mislima", samo što ni misli nisu vaše, niti ste se izgubili.

O iznenadnim preplavljivanjima davno zaboravljenim emocijama, koje nisu ni davne ni prošle ni nezapamćene. I onima za koje okoliš nema sluha. 

Ali ne. Ako isti tren ne odreagirate onako kako to on očekuje, vaše su oči mrtve. Vi ste mrtvo kljuse. I vrijeme provedeno s vama je "mamuzanje krepane kobile". 

Zbog čega bi netko, da priupitam ja vas, gubio svoje vrijeme s nekime tko gubi svoje vrijeme s vama? 

Ja nemam izbora. Noge bi htjele otrčati u suprotnom smjeru. U bilo kojem, samo što dalje. Ali fizičke oči vam trebaju da vode. 

Ja nemam izbora. Da, baš ko kobila, gdje me vežeš špagom, tu moram stat. 

A što ti tu radiš? Što ti gubiš vrijeme sa mnom? 

- Nema ni on izbora, draga. Svi su već pobjegli. A ti si mu sigurna.  

Ponekad mislim da je moja dužnost buljiti u ljude svojim slijepim očima. Čisto da vide s kim imaju posla. Da se usude krenuti na svoje putovanje. Da vide od čega su napravljeni. Kamo će ih njihov put odvesti.

mnogookost (13)

 http//sadhguru.co/msr 

#AwakeWithAdiyogi 

#WhoIsShiva 

#SaveSoil

#ConsciousPlanet

rengenske oči

Ovako to ona ispriča:

- Bolila me ruka pa nisam mogla radit po kući, a vidim sve mi šporko. I uzmem samo malo vima za oprat lavandin, kad ono nešto ko da me gurnilo s leđa, svom snagom sam tresla glavom u lavandin. Opće ne znam šta mi se desilo. Ničega se ne sjećam, valjda sam izgubila svijest. Kako to najedanput, stravična bol. Ko da se prišulja..Skroz iznenada. 

Svi smo mi slijepi na svoj način. Biramo što ćemo vidjeti. A čemu ćemo naknadno smislit opravdanje. 

Obično, zbog mira u kući, odlučimo vidjeti sve isto kao ona osoba koja "vodi glavnu riječ". Ili ostavlja takav dojam. 

Znate onu školsku: tko se prvi složi s vama, taj je najpametniji. 

Prva dvorska dama. Najbolji prijatelj. Osoba od povjerenja. Ona na koju se uvijek može računati.

Dvorske lude ulogu, dobije onaj tko ne može ne izreći da on sam vidi nešto drugo. 

Satiričar. Ili naivac. 

Dežurna budala. Ili dijete nevino iz Careva novog ruha. 

Liječnica ju je poslala na snimanje, i nisu joj falatibože, ništa našli, nema zla. Ruka je, doduše, natučena, to je još odprije bilo, ali falabogu nema loma. 

Kaže, sva hepi, govori: 

- Kako su prije bili davali one velike crne plastične slike sa rtg-a, pa si mora pazit da se di ne škorca, jer ti onda neće specijalist moć točno pročitat šta vidi. A sad sve fino, gospodski, daju ti na cd-u.. 

Inače, bolnica ima obavezu prijavit nadležnim službama ovakve slučajeve očitog obiteljskog nasilja, ali to nikad ne čini. 

Dapače, ako se obratite tražeći pomoć, reći će vam "raspitajte se sami" ili "svaka preporuka bi bila kontraproduktivna pogotovo sad kad se osijećate ranjivo",

- Da se ne osjećam ranjivo zar bi tražila pomoć?

Kako nama sustav izlazi u susret, a mi o njima tako.